Odbor za ljudska prava i slobode je na 42. sjednici, razmotrio Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja i Izvještaj „Djeca i bolesti zavisnosti u Crnoj Gori“ koji je Odboru za ljudska prava i slobode podnijela institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu u Ministarstvu zdravlja prof. dr Vesna Miranović je upoznala članove Odbora sa ključnim odredbama Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja navodeći da trenutno važećim zakonskim rješenjem nije regulisana mogućnost jedne punoljetne, pravno sposobne i osobe koja je sposobna za rasuđivanje da u slučaju moždane smrti svoje organe zavješta radi transplatacije osobama kojima je to jedini uslov preživljavanja. Predloženim zakonskim rješenjem se nudi ta mogućnost, ali i mogućnost da pristanci budu evidentirani u registru pristanaka koji bi bio u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Predlogom zakona se jasno definišu tri situacije:
- da punoljetna, pravno sposobna i osoba sposobna za odlučivanje za života može da da svojevoljni pristanak kod svog izabranog ljekara u pisanoj formi za doniranje organa radi transplatacije osobama kojima su ti organi potrebni radi liječenja,
- da punoljetna, pravno sposobna i osoba sposobna za odlučivanje za života može izričito da da izjavu kod svog izabranog ljekara da ne želi ni pod kojim uslovom da organi nakon doživljavanja moždane smrti budu iskorišćeni u svrhu liječenja i
- da osoba koja za života nije dala ni jednu ni drugu izjavu može da bude predmet transplatacije organa u svrhu liječenja uz saglasnost njegove/ne porodice.
Generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite smatra da je ova izmjena Zakona može doprinijeti stvaranju pozitivnog ambijenta koji bi omogućio da veći broj pacijenata dobije neophodne organe u svrhu liječenja. Svijest građana o značaju doniranja organa je na niskom nivou, a naše društvo je sklono predubjeđenjima da se usprotivi čak i onome što je dobronamjerno. U prilog tome govori činjenica da je u jednom trenutku bilo 47 utvrđenih moždanih smrti, a da su porodice u svega dva slučaja dale svoju saglasnost za presađivanje organa.
Ona je kazala da je veliki broj ljudi na javnoj listi čekanja za presađivanje organa, koja je u šifriranom obliku na sajtu Ministarstva zdravlja. U svrhu podizanja svijesti o značaju presađivanja organa, pripremljena je značajna, dobra i kvalitetna kampanja koja će u kontinuitetu trajati i doprijeti do svih sfera društva.
Takođe, poručila je da će se predloženim zakonskim rješenjem omogućiti da veliki broj pacijenata dođe do organa koji im je potreban, što će posredno obezbijediti i uštede građanima u finansijskom smislu, budući da je presađivanje organa jeftiniji oblik liječenja u odnosu na alternativna rješenja.
Članovi Odbora su mišljenja da treba pažljivo raditi na osmišljavanju adekvatne kampanje u cilju podizanja svijesti građana, njihovom ohrabrivanju da pobijede predrasude i da postanu donori.
Poslanica mr Branka Tanasijević ocjenjuje da su predložena zakonska rješenja puno bolja od važećih koja su zahtijevala saglasnost porodice za davanje organa od lica koja su doživjela moždanu smrt. Potencirala je važnost kampanje koja treba da ima za cilj podizanje svijesti o značaju doniranja organa. Ponuđeno rješenje je dobro zato što u Predlogu zakona potencijalni donor kod izabranog ljekara ima mogućnost da da saglasnost za doniranje organa i da od njega dobije donorsku karticu. Mišljenja je da sami čin doniranja treba da bude intimni čin, privatni izbor svakog pojedinca koji želi na taj način da produži nečiji život. Po njenom mišljenju, predrasude o opasnosti po bezbjednost donora su neprihvatljive. S druge strane, naglasila je da bi bilo poželjno da ličnosti poput glumaca i sportista promovišu zavještavanje organa i na taj način budu pozitivan primjer građanima kod kojih još uvijek postoji dilema o doniranju.
Član Odbora Momčilo Martinović istakao je da ga obeshrabruje statistika u pogledu važećeg Zakona i da u tom kontekstu razumije i razlog za predlaganje izmjena i dopuna Zakona. Pozitivno je ocijenio što je dozvoljena mogućnost odustajanja donora u određenom trenutku, što je predviđeno Predlogom zakona. U ovoj oblasti treba preuzeti pozitivnu praksu i iskustva susjednih država koja mogu pomoći u pravilnoj interpretaciji značaja ovog zakona za društvo. Mišljenja je da bi bilo korisno da se čuje i riječ nekog ko je bio primalac organa ili člana njegove porodice o važnosti transplantacije organa za produžetak života ljudi.
Poslanica dr Ljiljana Đurašković je upitala da li se Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja ukida pretpostavljena saglasnost.
Član Odbora dr Suad Numanović smatra značajnim aktivnosti na jačanju svijesti mlade populacije koja treba da utiče na njihove roditelje da budu donori ljudskih organa, kao i da sami budu potencijalni donori. Ističe da postoji potreba za transplataciju bubrega, srca, jetre i drugih organa gdje je značajan broj pacijenata na čekanju.
Poslanik Mirsad Murić je istakao da određeni ljudi nemaju povjerenja u izabranog doktora i medicinsko osoblje zbog toga što nijesu sigurni da će podaci o potencijalnom donoru ostati anonimni. Takođe, postoje predrasude građana da doktori neće pružiti adekvatnu medicinsku pomoć donoru koji je teško bolestan. Međutim, upozorava da postoji realna opasnost od zloupotreba, prvenstveno trgovine organima.
Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode dr Halil Duković je saopštio da se ne može od svake osobe koja je potpisala donorsku karticu uzeti organ, jer je mnogo činjenica koje na to utiču. Postoje i izazovi u sprovođenju ovog zakona, a predrasude su jedan od najvećih. Naglasio je da je transpantacija jedan od načina liječenja, a svi želimo da naš zdravstveni sistem bude dobar i efikasan.
Predstavnica predlagača zakona prof. dr Vesna Miranović je saopštila da je kampanja za povećanje svijesti građana o značaju transplantacije organa već pripremljena. Za početak kampanje je planiran blagi, neutralni pristup u kojem se, zbog senzibiliteta teme i mogućeg otpora prema ovom pitanju, neće vršiti pritisak na građane. Ključna riječ u kampanji biće ''heroj'', a za aktere su izabrane neutralne ličnosti i djeca. U kampanji će se pojaviti i osobe koje su imale pozitivno iskustvo u donaciji organa koje su samoinicijativno kontaktirale Ministarstvo zdravlja sa predlogom učešća u ovoj kampanji.
Predlog zakona sam po sebi neće donijeti veći broj donora, ali će biti odličan alat da se pojača snaga pretpostavljene saglasnosti, kojoj po sadašnjim zakonskim propisima porodica može da se usprotivi. Cilj ovog Predloga zakona je da se broj donorskih kartica poveća na 20% od ukupne populacije Crne Gore u periodu od dvije godine. Smatra da su 300 potpisanih donorskih kartica iz 2014. godine bez pravnog dejstva i da zbog toga i statističke vjerovatnoće nijesu imale mogućnost da ''urode plodom''. Svjesna je da je ovo pitanje opterećeno predrasudama i etičkim izazovima. Istakla je da kroz transparentnost i razmjenu informacija treba raditi na podsticanju povjerenja kod građana i rušenju predrasuda.
Izabrani doktor je osoba prema kojoj treba imati povjerenje, jer se njoj povjeravaju najveće tajne, ali uvijek postoji određeni rizik ''curenja'' informacija o potpisivanju izjave o zavještanju organa. Ljekari su se obavezali da moraju čuvati ljekarsku tajnu. Zbog opasnosti od moguće trgovine organima, Ministarstvo zdravlja nikad nije podržalo akcije sakupljanja novca za transplantaciju organa, već su uzdržani i vrlo pažljivo razmatraju svaku pojedinačnu situaciju.
Pravilnikom o načinu i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje van Crne Gore propisan je način i postupak upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvu, među kojima je i transplantacija organa i tkiva na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Kada pacijent ima obezbijeđenog donora sve se može riješiti na teret sredstava Fonda za zdravstveno osiguranje. Ukoliko pacijent ima srodnog donora, transplantacija organa se može obaviti u Crnoj Gori. Ukoliko se desi da je pacijent na listi čekanja neke druge evropske države koja ima jasan transplantacioni program, omogućava se da pacijent o trošku države pođe tamo na liječenje. Prilikom obraćanja za pomoć u liječenju pacijenti se moraju pridržavati određene zakonske procedure. Zakonom o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja omogućava se liječenje pacijenta o trošku države na zakonom propisan način.
Prof. dr Vesna Miranović je izjavila da je sa njenim kolegama iz Hrvatske uspostavljena sjajna saradnja i da je već nekoliko puta upriličena studijska posjeta na kojoj su prikupili sva njihova profesionalna saznanja i iskustva. Takođe je pojasnila da bi 15 osoba u stanju moždane smrti od kojih bi se mogli uzeti organi za transplantaciju moglo da zadovolji potrebe svih sa liste čekanja u Crnoj Gori. Takođe, informisala je da se trenutno kroz IPA projekat radi na dobijanju softvera koji će omogućiti da izabrani ljekar u momentu davanja pisane saglasnosti može istu da proslijedi direktno u registar Ministarstva zdravlja. Takođe, radi se na pripremi pravilnika koji će omogućiti da se pacijent nesmetano, bezbjedno i anonimno sprovede kroz sistem putem šifrovanog koda, čime se štite ljudi koji odlučuju o davanju organa pacijentima, jer prilikom svoje odluke ne znaju koji pacijent će dobiti organ, a štite se i pacijenti. Prednost u odnosu na drugog pacijenta može se dobiti isključivo po specifičnim objektivnim parametrima za procjenu, koji se prikazuju putem bodovne liste pacijenata. Iako je na čelu Nacionalnog tima za transplantaciju organa, ne zna ko je na listi čekanja organa u Crnoj Gori.
Kad su u pitanju pacijenti na hemodijalizi, idealni period za transplantaciju bubrega je period prije nego što hemodijaliza počne. U Crnoj Gori je oko 300 pacijanata na programu hemodijalize i nažalost nijesu svi pogodni za transplantaciju bubrega, jer otpočinjanjem procesa hemodijalize procenat pacijenata koji su pogodni za transplantaciju bubrega pada na 50%, a vrlo brzo nakon toga na 30%. Trenutno se na listi čekanja nalazi svega 28 osoba pogodnih za transplantaciju bubrega. Na Ministarstvu zdravlja je da ubijedi pacijente da ne idu u zemlje Dalekog Istoka gdje su se nasumice davali bubrezi bez ikakvih testiranja o podudarnosti.
Miranović je izrazila nadu da će Predlog zakona na plenumu Skupštine imati jednoglasnu podršku poslanika, jer može da doprinese poboljšanju kvaliteta i dužini trajanja života ljudi kojima je transplatacija organa potrebna.
Odbor za ljudska prava i slobode je jednoglasno podržao Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja i predložio Skupštini da ga usvoji sa jednim Amandmanom Odbora sa kojim se saglasila predstavnica predlagača Zakona.
U okviru druge tačke, zamjenica zaštitnika/ce ljudskih prava i sloboda Crne Gore Snežana Mijušković je u uvodnom obrazloženju Izvještaja „Djeca i bolesti zavisnosti u Crnoj Gori“ informisala:
- da je Izvještaj baziran na stavovima djece, te da je istraživanjem obuhvaćeno ukupno 1000 ispitanika, od toga 342 ispitanika iz 37 osnovnih i 658 ispitanika iz 25 srednjih škola,
- da je osnovni cilj istraživanja bio da se utvrdi stepen učestalosti korišćenja duvana, alkohola, droga, učešće u igrama na sreću, posjećivanja kladionica i kockanja na internetu, kao i dostupnost psihoaktivnih supstanci osnovnoškolcima i srednjoškolcima,
- da su specifični ciljevi bili: utvrđivanje obrazaca ponašanja roditelja koji potencijalno imaju ulogu generatora nepoželjnog ponašanja učenika; utvrđivanje određenih karakteristika ličnosti i stavova učenika koji potencijalno predstavljaju faktore nepoželjnih ponašanja i utvrđivanje načina na koji učenici provode slobodno vrijeme, a sastavni dio ovog cilja je i utvrđivanje odnosa između korišćenja slobodnog vremena i nepoželjnog ponašanja.
Zamjenica zaštitnika/ce je takođe informisala o ključnim analitičkim nalazima i Preporukama Zaštitnika upućenim Vladi Crne Gore, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu sporta i mladih, Ministarstvu kulture i lokalnim samoupravama.
Predsjednik Odbora dr Halil Duković je ocijenio da su bolesti zavisnosti prisutne u našem društvu, a od ove godine po prvi put imamo podatke o zastupljenosti ove bolesti kod najmlađe populacije. Mišljenja je da posebnu pažnju treba posvetiti djeci uzrasta od od šestog razreda osnovne do drugog razreda srednje škole, jer je to najrizičniji period za djecu.
Poslanika Momčila Martinovića je inetresovalo da li postoje uporedni podataci o tome kakvo je stanje u ovoj oblasti bilo u prethodnim periodima, kako bi se mogli pratiti trendovi i koje aktivnosti bi Odbor za ljudska prava i slobode mogao preduzeti u smislu praćenja realizacije preporuka Zaštitnika datih nadležnim insitutcijama u ovoj oblasti.
Članica Odbora mr Branka Tanasijević je informisala da se rade određena istraživanja u ovoj oblasti svake četiri godine i da je Crna Gora tri puta učestvovala u tim istraživanjima. Ukazala je na značaj tipa ankete i mišljenja je da su najbolje ankete one koje imaju makar jedno pitanje otvorenog tipa gdje ispitanici mogu iznijeti svoj stav. Predlaže da isti subjekat koji je radio dosadašnje istraživanje u narednom periodu istraživanje ponovi. Akcenat je stavljen na značaj edukacije i istraživanja, a prema raspoloživim podacima 50% djece je informisano od strane kancelarija za prevenciju narkomanije koje postoje u svakom gradu u Crnoj Gori, kao i od Savjeta za sprječavanje zloupotrebe droga. U cilju preventivnog djelovanja, mišljenja je da bi, uz saglasnost roditelja, djeci trebalo jednom u pola godine uzimati uzorak krvi kako bi se uvrdilo da li su pozitivni na psihoaktivne supstance. Posebno je zabrinjavajuća tolerantnost roditelja koji blagovremeno ne prepoznaju problem u ponašanju svoje djece, a koje može biti uzrokovano korišćenjem droga. Istakla je značaj Savjetovališta za roditelje zavisnika/ca i druge članove porodice koje pomaže roditeljima da steknu saznanja o tome kako pristupiti problematičnoj djeci i kako im pomoći da se liječe od bolesti zavisnosti.
Poslanik dr Suad Numanović je naglasio da postoji mnogo istraživanja, strategija, akcionih planova, ali da su problemi i dalje prisutni. Mišljenja je da mora postojati multidisciplinarni pristup i dobra evidencija počev od porodice do škole, jer se samo na taj način može istinski pomoći u rješavanju ovog problema.
Član Odbora Mirsad Murić je iskazao zabrinutost rezultatima istraživanja i naglasio da roditelji, škole i zdravstvene ustanove moraju omogućiti posebnu brigu o djeci u periodu puberteta. Stoga smatra veoma važnim proces edukacije nastavnog kadra koji radi sa adolescentima.
Zamjenica zaštitnika/ce ljudskih prava i sloboda Crne Gore se osvrnula na komentare i sugestije poslanika. Prilikom odlučivanja o tome koja će pitanja postaviti u anketi, nastojali su odabrati najbolja moguća u tom trenutku. Pouzdano je upoznata sa tim da su pojedine nevladine organizacije radile sopstvena istraživanja i da su rezultati njihovih analiza kompatibilni sa rezultatima iz Izvještaja.
Rezultati istraživanja ukazuju da bi pažnja roditelja morala biti veća. Mnogi roditelji ne uvidjaju da je od izuzetne važnosti način korišćenja slobodnog vremena njihove djece, a jedan od velikih problema sa kojima se djeca susreću su visoke cijene sadržaja predviđenih za djecu, što ih onemogućava u trošenju slobodnog vremena na kreativan način.
Prema njenom mišljenju, za poštovanje je rad pojedinih kancelarija za prevenciju narkomanije, ali je upitno njihovo djelovanje jer im se javljaju djeca u momentu kada su već suočena sa problemom i kada ne postoji mnogo prostora za preventivno djelovanje. Izjavila je da nema pouzdane informacije o nacionalnom Savjetu za sprječavanje zloupotrebe droga, čak ni ko njime predsjedava. Navela je da je prošlo dosta vremena bez ijedne sjednice Savjeta, što dovodi u pitanje kvalitet rada istog.
Danas u Crnoj Gori postoji samo jedna institucija za rehabilitaciju zavisnika, ne samo od psihoaktivnih droga, nego i od ostalih zavisnosti, a to je JU „Kakaricka Gora“. Prema njenom mišljenju, ova ustanova nije dovoljna, jer je formirana kao privremeno rješenje od strane Glavnog grada Podgorice. Takodje, nije umrežena u sistem zdravstva, niti u sistem socijalne zaštite.
Činjenica je da se bez prisustva roditelja od početka i edukacije ne može doći do kvalitetnih rješenja za sva pitanja vezana za djecu. Poručila je da razvijene zemlje o seksualnom obrazovanju djece počinju da govore u periodu vrtića, ali da ovo pitanje nije uređeno na najbolji način ni u zemljama regiona. Smatra da bi trebalo da se uradi mnogo više kako bi se ovo pitanje razmatralo u okviru obrazovnog kurikuluma djece, jer je školsko okruženje najkomfornije i najpogodnije za obrazovanje djece po ovom pitanju.
Odbor će sačiniti Izvještaj o Izvještaju „Djeca i bolesti zavisnosti u Crnoj Gori“ sa zaključcima koje će uputiti Kolegijumu predsjednika Skupštine na upoznavanje i nadležnim organima na realizaciju. Takođe, nakon proteka određenog vremenskog perioda potrebnog za realizaciju Preporuka Zaštitnika ljudskih prava i sloboda upućenih organima nadležnim za ovu oblast, Odbor će organizovati kontrolno saslušanje u cilju praćenja stepena realizacije datih Preporuka.
U okviru Tekućih pitanja, predsjednik Odbora dr Halil Duković je upoznao članove Odbora sa Dopisom Savjeta za građansku kontorlu rada policije od 20. avgusta 2019. godine i Zaključkom koji je Savjet donio postupajući po sopstvenoj inicijativi nakon razmatranja načina daljeg unapređenja policijske odgovornosti i povjerenja kod javnosti.