Tema Konsultativnog saslušanja, organizovanog u skladu sa Planom aktivnosti Odbora za 2019. godinu, bila je “Rad dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori”.

Državna sekretarka u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Vukica Jelić je izjavila da se u cilju adekvatnije zaštite djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju, njihove socijalizacije i integracije u zajednicu na principima jednakih mogućnosti, a u skladu sa njihovim sposobnostima kroz sistem socijalne i dječje zaštite, sprovode aktivnosti koje se odnose na razvoj usluga za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju i pružanje socijalno psihološke podrške porodicama i pomoć nevladinim organizacijama koje se bave tom problematikom. Uspostavljanjem dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju unapređuje se kvalitet života kako djece, tako i njihovih porodica.

Informisala je da je do sada u Crnoj Gori osnovano 13 dnevnih centara za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju i to: u Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima, Herceg Novom, Plavu, Ulcinju, Cetinju, Beranama, Mojkovcu, Rožajama, Danilovgradu, Podgorici i Bijeloj, u sklopu Dječjeg doma ''Mladost''. U toku je izgradnja dnevnih boravaka u Tivtu, Budvi i u Golubovcima.

U dnevnim boravcima se sprovode aktivnosti koje utiču na razvoj potencijala i osnaživanje korisnika, kroz usavršavanje komunikacionih i drugih vještina potrebnih za svakodnevni život u zajednici, praktičnih vještina sa posebnim fokusom na poboljšanje kognitivnih sposobnosti i drugih aspekata značajnih za sam razvoj djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju. U ovoj oblasti veliku podršku i pomoć pružaju nevladine organizacije i udruženja roditelja, tako što organizuju servise dnevnih boravaka za ogroman broj djece širom Crne Gore. Ove aktivnosti su finansijski podržane od strane Vlade Crne Gore i Ministarstva rada i socijalnog staranja tokom 2018. i 2019. godine sa više od 1.200.000 eura. U narednom periodu zadatak Ministarstva rada i socijalnog staranja je da kroz saradnju omogući licenciranje pružalaca usluga, jer njihove aktivnosti u ogromnoj mjeri doprinose kvalitetu života djece i porodica zbog čega je važno da postanu dio ukupnog sistema socijalne i dječje zaštite.

            Takođe, djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju mogu koristiti i materijalna davanja, kao što su dodatak za njegu i pomoć, lična invalidnina i pomoć za vaspitanje i obrazovanje djece i mladih sa posebnim obrazovnim potrebama. Ovo pravo imaju i djeca i mladi koji su ostvarili pravo na vaspitanje i obrazovanje i ono podrazumijeva troškove smještaja i prevoza u ustanovu.

            U toku je izrada Akcionog plana za realizaciju preporuka Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom koji se očekuje narednih mjeseci, nakon čega će predstavnici zaduženih resora imati pristup elektronskoj bazi podataka kako bi izvještavali o realizovanim aktivnostima iz svoje nadležnosti. Potrebno je u najkraćem roku uspostaviti registar osoba sa invaliditetom i definisati odgovornog nosioca ove aktivnosti, kao i obavezu svih resora koji treba da doprinesu ažurnom popunjavanju neophodnih informacija.

            Ministarstvo rada i socijalnog staranja redovno sprovodi konsultacije sa osobama sa invaliditetom, a saradnja je podignuta na veći nivo potpisivanjem Memoranduma o saradnji sa organizacijama osoba sa invaliditetom u julu ove godine.

Podsjetila je da je u decembru 2018. godine usvojen  Akcioni plan prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima sa invaliditetom. Planirano je da adaptacija objekata socijalne i dječje zaštite bude završena za sedam mjeseci.

            Informisala je da je za deset korisnika usluge smještaja u JU Zavod ''Komanski most'' u toku preispitivanje oduzete poslovne sposobnosti. U cilju sprečavanja izdvajanja djece iz bioloških i hraniteljskih porodica pružaju se usluge Porodičnog saradnika u osam opština, a cilj je da se ovaj servis razvije u svim opštinama do kraja 2021. Da bi se ohrabrile porodice na hraniteljstvo u toku 2020. godine počeće sa radom i Centar za hraniteljstvo u Bijeloj.

            Planirano je da se u 2019. godini utvrdi Predlog zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Donošenje ovog zakona ima za cilj da se obezbijede uslovi za uspješnu profesionalnu rehabilitaciju, povećanje zaposlenosti osoba sa invaliditetom i njihovo ravnopravno učešće na tržištu rada, uz otklanjanje barijera i stvaranje jednakih mogućnosti. Nacrt zakona je usaglašen sa nadležnim institucijama i nakon razmatranja na sjednicama Savjeta za brigu o osobama sa invaliditetom, Socijalnog savjeta i Savjeta za konkurentnost, isti će biti upućen Evropskoj komisiji i Međunarodnoj organizaciji rada radi njihovih komentara.

            Istakla je da Fond za profesionalnu rehabilitaciju namjenski troši budžetski opredijeljena sredstva. Jednu od nekoliko kontrola namjenskog trošenja sredstava Fonda vrši Savjet Fonda, kojim predsjedava predstavnik nevladine organizacije koja se bavi pitanjima prava lica sa invaliditetom.

Direktor Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu Drago Spaić je predstavio Izvještaj o radu dnevnih centara (boravaka) za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Crnoj Gori koji sadrži informacije o radu 13 dnevnih centara tokom 2018. godine. Naglasio je da je u njima angažovano 211 izvršilaca, od kojih je 60 stručnih radnika. U dnevnim centrima je boravilo 248 korisnika, od kojih je najveći broj djece od sedam do 14 godina, dok je uzrast do tri godine najmanje zastupljen. Zaključio je da je cilj da sva djeca pohađaju obrazovni sistem. Naglasio je da dnevni centri u Nikšiću, Pljevljima i na Cetinju omogućavaju boravak i za odrasla lica sa invaliditetom preko 27 godina starosti i da je intencija da se i u drugim opštinama omoguće slični servisi za lica sa invaliditetom starija od 27 godina.

            Koordinatorka Programa dječje zaštite u Predstavništvu UNICEF-a u Crnoj Gori Nela Krnić je predstavila preliminarne nalaze i preporuke za dnevne centre iz Analize inter-sektorske podrške različitih sistema djeci sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori koja treba da bude validirana na sjednici Savjeta za prava djeteta u novembru 2019. Istakla je da je UNICEF od 2004. godine kada je osnivan prvi dnevni centar u Bijelom Polju konstantno pružao podršku Ministarstvu rada i socijalnog staranja kojem je odala priznanje za napore koje ulažu u procesu deinstitucionalizacije. Naglasila je da su dnevni centri jako pozitivan servis i veoma korisna usluga koja je olakšala živote djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica i uticala na smanjjenje broja djece sa smetnjama u razvoju u okviru institucionalne zaštite, što je za svaku pohvalu.

Međutim, uočili su i određene teškoće u radu dnevnih centara koje je potrebno otkloniti i ispunjenjem datih preporuka unaprijediti njihov rad.  Istakla je dnevni centri moraju bolje biti uvezani sa sistemom inkluzivnog obrazovanja i moraju se posmatrati kao podrška, a ne alternativa inkluzivnom obrazovanju, jer shodno međunarodnim standardima svako dijete ima pravo da pohađa redovan sistem obrazovanja. Da bi se ovo postiglo neophodno je intenzivirati saradnju između Ministarstva prosvjete i Ministarstva rada i socijalnog staranja da bi se jasno definisali standardi rada i proces finansiranja dnevnih centara u cilju njihove sve veće podrške inkluzivnom obrazovanju, kao i da bi se shvatio i redefinisao njihov mandat i misija u smislu podrške inkluzivnom obrazovanju. Takođe dnevni centri treba da razvijaju što tješnju saradnju sa postojećim resursnim centrima za inkluzivno obrazovanje.

Naglasila je da je postojeći način rada dnevnih centara limitiran u smislu broja djece koja pohađaju centre i aktivnosti koje se sprovode u njima, jer dnevni centri imaju kapaciteta za mnogo veći obuhvat djece, kao i širenje lepeze aktivnosti koje pružaju. Većina dnevnih centara radi do 15 sati, dok prostor i oprema koji postoje u centrima mogu biti adekvatno korišćeni i u popodnevnim satima i tokom vikenda, uz adekvatnu organizaciju posla da bi se što više na opštinskom nivou obuhvatilo različitim uslugama. Ovo se može ostvariti i kroz tješnju saradnju sa nevladinim organizacijama koje mogu biti od velike pomoći. S obzirom da svaki dnevni centar posjeduje vozilo, mobilna funkcija dnevnih centara bi se mogla povećati radi pružanja podrške djeci koja nijesu u mogućnosti da dođu u dnevni centar iz različitih razloga, čime bi se povećao obuhvat. Stoga je zaključila da se obuhvat djece, opseg i kvalitet rada dnevnih centara moraju unaprijediti.

Predstavnica UNICEF-a je posebno naglasila da je postojeća situacija koja podrazumijeva postojanje dnevnih centara za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju neprihvatljiva s aspekta poštovanja relevantnih međunarodnih standarda. Situacija u kojoj, primjera radi, dijete od četiri godine boravi i prima uslugu u prostoru u kome boravi i prima uslugu mlado lice od 25 godina apsolutno je neprihvatljiva. Vlada mora da uloži napore i razvije posebne usluge za mlade sa invaliditetom da bi se izbjeglo neprihvatljivo stanje koje trenutno postoji i koje sa sobom nosi brojne rizike. Zaključila je da u dnevnim centrima za djecu sa smetnjama u razvoju treba da borave djeca, tj. saglasno međunarodnom i nacionalnom zakonodavstvu lica do 18 godina života. Čak i u tom slučaju posebni programi moraju biti razvijeni za različite starosne grupe, tj. djecu od 1-18 godina, shodno uzrastu i interesovanjima. Ovo je i preporuka data Crnoj Gori od strane Komiteta UN za prava djeteta 2018. godine. Takođe, ocijenila je da sve ovo utiče i na kvalitet rada centara zbog čega je neophodno revidirati postojeće standarde koji definišu rad dnevnih centara i omogućavaju ovu neprihvatljivu praksu.

Nela Krnić je zaključila da je budućnost dnevnih centara u prerastanju u segment podrške inkluzivnom obrazovanju, jer je krajnji cilj da jednog dana sva djeca budu u školama, ili eventualno da im se pruži neka druga usluga socijalne i dječje zaštite, kao što je Mala kućna zajednica za djecu bez roditeljskog staranja koja za sada postoji samo u Bijelom Polju. 

Ocijenila je da je Vlada Crne Gore posvećena nastavku i intenziviranju procesa deinstitucionalizacije za svu djecu. Kako se broj djece sa smetnjama u razvoju na institucionalnoj zaštiti povećavao tokom godina, proces razvoja specijalizovanih usluga za djecu sa smetnjama u razvoju, uključujući specijalizovano hraniteljstvo i predah hraniteljstvo, kao i male kućne zajednice, treba da predstavlja prioritet Vlade Crne Gore, jednako kao i proces inkluzivnog obrazovanja. U tom cilju, podsjetila je i na preporuku Komiteta UN za prava djeteta da se hitno smanji broj djece sa smetnjama u razvoju u institucijama, kao i specijalizovanim školama i razvija specijalizovano hraniteljstvo i predah hraniteljstvo, kao i male kućne zajednice, paralelno sa nastavkom procesa uključivanja sve djece sa smetnjama u razvoju u škole.

Predstavnica UNICEF-a je predložila da se u predstojećem periodu uradi detaljna evaluacija rada dnevnih centara za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju.

Savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u Sektoru za dječja prava Milica Kovačević je istakla da su u prethodnom periodu dnevni centri kažnjavani zbog toga neposjedovanja licence i to u trenutku kada istu nijesu mogli posjedovati, što je bio slučaj u Ulcinju i Podgorici. Podsjetila je na preporuku Komiteta UN za prava djeteta da nije dobro da isti prostor dijeli maloljetno lice sa odraslim osobama. Prateći rad sudova i drugih organa, došli su do zaključka da se licima sa smetnjama u razvoju zbog njihovog mentalnog nedostatka po autizmu paušalno trajno oduzima poslovna sposobnost, što nije u skladu sa Konvecijom UN o pravima osoba sa invaliditetom. Takođe, osvrnula se na Preporuku Komiteta ministara Savjeta Evrope iz 1999. godine kojom se propisuje da mjera lišavanja poslovne sposobnosti treba da bude ograničenog trajanja i da podliježe periodičnom ispitivanju od nadležnih institucija, o čemu je insitucija Ombudsmana organizovala i posebnu Konferenciju.

Izvršni direktor Saveza udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju "Naša inicijativa" Milisav Korać je ukazao na nedovoljnu popunjenost kapaciteta u pojedinim dnevnim centrima i mišljenja je da je glavni uzrok tome nesposobnost menadžmenta pojedinih dnevnih centara u obezbjeđivanju adekvatnog stručnog kadra koji bi obezbijedio kvalitetne usluge u dnevnom centru, čime bi afirmisali i roditelje da svoju djecu dovode u ove dnevne centre.

            Pohvalio je rad dnevnih centara u Nikšiću, Pljevljima, Beranama i Bijelom Polju. S druge strane, smatra da proces otvaranja dnevnih centara teče sporo, a posebno je loše što isti ne postoje u Budvi, Tivtu, Baru, Kolašinu i Žabljaku.

            Ukazao je da je nedovoljan broj korisnika usluga dnevnih centara sa seoskog područja. Smatra zabrinjavajućim sporo rješavanje pružanja adekvatnog boravka i usluga za lica starija od 27 godina.

            Izrazio je zabrinutost zbog toga što je Opština Bar još 2009. godine dobila 135.000 eura iz državnog budžeta od Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću za izgradnju dnevnog centra i da isti još uvijek nije otovren, iako je prema njegovim saznanjima za ove svrhe Opštini dodijeljeno i oko 60.000 eura od Ministarstva rada i socijalnog staranja. Zamolio je da institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore od Opštine Bar zatraži informaciju o tome šta je do sada realizovano po ovom pitanju.

            Uputio je zamjerku Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao organu nadležnom za nadzor nad radom centara za socijalni rad, navodeći da su tokom 2018. u preko 80% slučajeva odlukom Upravnog suda poništene odluke centara za socijalni rad i vraćene na ponovni postupak u predmetima za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, njegu i pomoć drugom licu i ostvarivanje prava na dječji dodatak.

            Smatra da se sredstva Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom ne troše namjenski, jer prema njegovim saznanjima preko 50 miliona eura, odnosno preko 2/3 ukupnih sredstava je potrošeno u nenamjenske svrhe.

            Predsjednik Skupštine NVO ’’Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore’’ Milenko Vojičić je izjavio da dnevni centri jesu potrebni, ali da je njihova uloga upitna, jer problemi nastaju zbog nedefinisanih odnosa, naročito sa zdravstvenim i obrazovnim sistemima i zbog nepostojanja alternativnih usluga. Personalna asistencija je propisana kao pravo u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ali u praksi nije moguće iskoristiti ovo pravo, jer ne postoje sredstva, procedure i izvođači.

            Takođe je naglasio važnost ispravne upotrebe terminologije i mišljenja je da je izraz ''smetnja'' neadekvatan, budući da izraz ''smetnja'' posmatra kao neku vrsta spoljne fizičke povrede ili oštećenje, a invaliditet kao unutrašnje stanje ili interakciju oštećenja sa barijerama iz okoline.

U konstruktivnoj, dinamičnoj i veoma interesantnoj raspravi članovi Odbora i predstavnici nevladinih organizacija su postavili sledeća pitanja:

- Da li je djeci sa smetnjama u razvoju sa ruralnih područja omogućeno adekvatno korišćenje usluga dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju?

- Kada se očekuje otvaranje dnevnih centara za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju u opštinama u kojima isti ne postoje?

- Šta treba raditi i koje servise obezbijediti za osobe sa invaliditetom koje navrše 27 godina i ne mogu biti korisnici postojećih dnevnih centara za djecu i mlade?

- Da li postoji jasna vizija razvoja usluga za lica sa invaliditetom, poput onih koje za sada pruža samo jedna Mala grupna kuća u Bijelom Polju?

- Koje mjere i radnje sprovode resorna ministarstva kako bi se povećao broj stručnih lica koja rada sa korisnicima dnevnih centara?

- Da li postoji saradnja između dnevnih centara i lokalnih zdravstvenih ustanova? 

-  Kada će biti formiran registar osoba sa invaliditetom?

- Da li će dnevni centri u Beranama, Herceg Novom i Ulcinju koji se bave i djecom sa teškoćama u razvoju imaju posebno angažovane stručnjake koji se bave ovom djecom ili su to  ista lica koja se bave djecom sa smetnjama u razvoju?

- Da li postoji namjera da se u narednom periodu angažuje andragog, kao stručno lice za rad u dnevnim centrima?

- Da li postoji saradnja između dnevnih centara i Ministarstva prosvjete, odnosno škola?

- Da li su korisnici dnevnog boravka za lica starija od 27 godina u Nikšiću, Pljevljima i na Cetinju samo bivši korisnici dnevnih boravaka za djecu sa smetnjama u razvoju u tim opštinama ili i druge osobe sa invaliditetom?

- Da li je bilo zahtjeva za smještaj odraslih osoba sa invaliditetom u tri dnevna centra koji to omogućavaju i da li je neki od njih odbijen zbog popunjenosti kapaciteta za odrasla lica?

- Da li se može očekivati finansijska pomoć Ministarstva rada i socijalnog staranja za obezbjeđivanje senzornih soba u dnevnim centrima koji ih sada ne posjeduju, kao i u obezbjeđivanju besplatnog prevoza za djecu ili povećanje sredstava koja im se dodjeljuju?

- S obzirom da dnevni centri u Beranama, Mojkovcu, Ulcinju, Plavu i Danilovgradu nijesu imali licence, da li su ih u međuvremenu dobili u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti?

- Da li sva stručna lica koja rade u dnevnim centrima posjeduju licence za rad? 

Državna sekretarka u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Vukica Jelić je zaključila da je želja svih da djeca sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom budu uključena u društvo i budu ravnopravni članovi društva, po principu inkluzije. Potrebno je obezbijediti koncept integrisanih usluga kako bi svi servisi za djecu sa smetnjama u razvoju bili odgovarajući za njih i njihove roditelje. Djeci sa smetnjama u razvoju je potrebno obezbijediti i prevoz do dnevnih centara, a ne samo usluge koje im se u centrima pružaju. Saglasna je da registar osoba sa invaliditetom nedostaje našem sistemu kako bi se na osnovu njega pravilno kreirale politike za unapređenje ove oblasti i vjeruje da će u najkraćem mogućem roku obezbijediti nosioca aktivnosti za uspostavljanje registra. U dnevnim centrima zajedno borave djeca i mladi, što je problem koji će se rješavati u narednom periodu. Zaključila je da se dosta napredovalo od otvaranja prvog centra. Iako nije neophodno da u svakoj opštini bude dnevni centar, svaka opština želi da ga ima. Potrebno je jačati javno-privatno partnerstvo i pružati podršku i pomoć nevladinim organizacijama koje pružaju podršku djeci sa smetnjama u razvoju.

Generalni direktor Direktora za socijalno staranje i dječju zaštitu Goran Kuševija je predstavio istorijat razvoja dnevnih centara u Crnoj Gori. Smatra da proces otvaranja dnevnih centara u Crnoj Gori nije spor. Donošenjem Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti 2013. godine prepoznate su i usluge socijalne i dječje zaštite, a licenciranjem pružalaca usluga osigurava se njihov neophodan kvalitet. U početnim godinama osnivanja dnevnih centara u Crnoj Gori, ove ustanove su nudile svojim korisnicima i usluge iz domena vaspitno-obrazovnog sistema i zdravstvene zaštite, ali sada je sistem dostigao nivo u kojem takve usluge treba adresirati nadležnim institucijama, a ne dnevnim centrima. Organizovanje prevoza do dnevnih centara za djecu sa smetnjama u razvoju je, shodno potpisanim memorandumima, obaveza lokalnih samouprava, jer su osnivači dnevnih centara lokalne samouprave, a Ministarstvo rada i socijalnog staranja participira u troškovima isplatom u iznosu od 150 eura na mjesečnom nivou po korisniku. Svi stručni radnici zaposleni u dnevnim centrima za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju moraju da imaju licencu za rad. O nazivima dnevnih centara odlučivale su lokalne smaouprave, a usluge koje pružaju podrazumijevaju dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju. U proteklom periodu su analizirali koji dnevni centri imaju prostorne kapacitete da bi pružali usluge dnevnog boravka za odrasla lica sa invaliditetom. Za sada se  takve usluge pružaju u Nikšiću, Pljevljima i na Cetinju. U narednom periodu potrebno je obezbijediti da sva lica koja sada nijesu prepoznata u sistemu, budu evidentirana kako bi mogli ostvarivati prava iz socijalne i dječje zaštite. Naglasio je da centri za socijalni rad kroz sistem vođenja slučaja predlažu najbolju uslugu za svakog korisnika pojedinačno. Smatra da je Komitet UN za prava osoba sa invaliditetom i dnevne boravke prepoznao kao institucije jer se usluge iz domena zdravstva i vaspitanja i obrazovanja obavljaju u njima, što nije dobro zato što bi iste trebalo  pružati u institucijama sistema zaduženim za tu vrstu usluga,    a ovim licima obezbijediti personalnu asistenciju.

Direktor Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu Drago Spaić je saopštio da su tokom 2019. još tri dnevna centra dobila licencu za rad, a do kraja godine očekuje da će je dobiti i Dnevni centar u Danilovgradu. Takođe, informisao je o kapacitetima i popunjenosti svih dnevnih centara pojedinačno. Problem sa obezbjeđivanjem kvalitetnih kadrova imaju ne samo dnevni centri, već i sve druge ustanove u sistemu.

Predstavnica UNICEF-a Nela Krnić je naglasila da dijete ne treba nigdje izmještati i voditi, već svi sektori treba da se ujedine oko djeteta i da primjenjuju holistički pristup. Procjena Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom da dnevni centri za djecu sa smetnjama u razvoju mogu da predstavljaju institucionalizaciju djece nije adekvatna, jer institucionalizacija podrazumijeva i spavanje u instituciji, što ovdje nije slučaj, ali je dobro što je Komitet dao preporuku, jer bi postojeće stanje moglo predstavljati jedan vid segregacije djece. Jedini način da se to izbjegne je da vremenom servis dnevnih centara za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju preraste u podršku inkluzivnom obrazovanju.

                Predsjednik Odbora dr Halil Duković je saopštio da su postojeći problemi u radu dnevnih centara jasno evidentirani. Konstatovao je da niko od učesnika sjednice nije saopštio da država nije radila na rješavanju uočenih problema, što je veoma značajno. S jedne strane, evidentirani su problem  osoba sa invaliditetom, a sa druge strane treba sagledati i realne mogućnosti države da unaprijedi stanje. Važno je da se ne zaustavimo na postojećem stanju, već da se u kontinuitetu, koordiniranim djelovanjem i multisektorskim pristupom preduzimaju dalje aktivnosti neophodne za dodatno unapređenje stanja. Saglasan je da je neophodno u što kraćem roku formirati registar osoba sa invaliditetom. Takođe, mišljenja je da treba pažljivo analizirati da li svakoj od 24 opštine u Crnoj Gori treba dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju. Istakao je da finansiranje dnevnih centara mora biti stabilno, posebno u periodu kada se opštine suočavaju sa finansijskim problemima, pa u takvim situacijama država mora imati ključnu ulogu. S obzirom da u Izvještaju o radu dnevnih centara za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, dostavljenom članovima Odbora povodom održavanja Konsultativnog saslušanja, nema ocjena rada dnevnih centara na osnovu kojih bi se mogle definisati preporuke, izrazio je očekivanje da će u predstojećem periodu biti detaljnije analiziran i evaluiran njihov rad.

Na samom kraju sjednice, zaključeno je da se sačini Izvještaj sa zaključcima koji će biti dostavljen Kolegijumu Predsjednika Skupštine, na upoznavanje, nadležnim organima na realizaciju, kao i svim učesnicima sjednice, radi upoznavanja. Takođe, tokom sledeće godine Odbor za ljudska prava i slobode će ovim povodom održati  kontrolno saslušanje predstavnika relevantnih institucija u cilju praćenja realizacije zaključaka sa ove sjednice Odbora i preporuka iz Analize intersektorske podrške različitih sistema djeci sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori, koju su pripremile ekspertkinje angažovane od strane UNICEF-a.