utorak, 18 februar 2020 22:45

Održana 54. sjednica Odbora za ljudska prava i slobode

Održano konsultativno saslušanje

Na 54. sjednici Odbora za ljudska prava i slobode održano je konslultativno saslušanje predstavnika Ministarstva prosvjete, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva za ljudska i manjinska prava na temu: „Post-zakonodavni nadzor za Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom („Službeni list CG“, broj 35/15), sa akcentom na primjenu člana 21 ovog Zakona, koji se odnosi na diskriminaciju u oblasti vaspitanja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja“.

Konsultativno saslušanje je organizovano u cilju jačanja kapaciteta ovog skupštinskog odbora za sprovođenje post-zakonodavne kontrole zakona i politika koje regulišu ljudska prava i doprinosa prikupljanju informacija potrebnih za uspješnu realizaciju pilot projekta koji se odnosi na post-zakonodavni nadzor za Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Ovom aktivnošću Odbor je doprinio ostvarivanju inicijalnih kontakata između predstavnika ključnih zainteresovanih strana, izabranih istraživača za sprovođenje pilot projekta i predstavnika Vestminsterske fondacije za demokratiju i omogućio ubrzanje aktivnosti planiranih u okviru pilot projekta post-zakonodavnog nadzora.

Predlog Odbora za sprovođenje post-zakonodavnog nadzora za Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom prethodno je prihvaćen od strane Vestminsterske fondacije za demokratiju, koja od aprila 2019. do novembra 2021. godine realizuje Projekat „Kreiranje parlamentarne mreže o ljudskim pravima na Zapadnom Balkanu”. Iako je jedna od glavnih uloga parlamenata donošenje zakona koji odgovaraju potrebama građana, istaknuto je da je veoma važno sprovođenje post-zakonodavne kontrole zakona i politika koje regulišu ljudska prava u cilju procjene da li su usvojeni zakoni implementirani na planirani način, da li su dali očekivane rezultate i ostvaruju li predviđene ishode.

Direktorica Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete Arijana Nikolić Vučinić je informisala o sledećem:

- crnogorski obrazovni sistem doživljava inkluzivno obrazovanje kao prvi izbor i najbolji pristup obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, što značajno doprinosi smanjenju diskriminacije, budući da su kroz ovakav model koji se razvija u poslednjih 20 godina djeca uključena u redovne škole i zajedno sa drugom djecom pohađaju nastavu;

- uspostavljen je normativni i strateški okvir i u svim zakonima koji se tiču obrazovanja istaknuta je zabrana diskriminacije;

- Strategija inkluzivnog obrazovanja koja je usvojena krajem 2019. rukovodi se principima dostupnosti, pravičnosti, jednakosti, kontinuiteta i kvaliteta;

- osnov za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama je Individualni razvojno-obrazovni program – IROP, koji vrtići i škole izrađuju za svako dijete i definišu akademske i razvojne ciljeve koji treba da budu postići;

- kontinuirano se sprovode obuke za individualizaciju nastave, pristupa i rada, a razvijen je Individualni tranzicioni plan 1 za prelazak učenika iz osnovne u srednju školu, kao i Individualni tranzicioni plan 2 koji povezuje obrazovanje i zapošljavanje;

- lokalne komisije za usmjeravanje predlažu program, stručnu pomoć, kadrovske, prostorne, materijalne i druge uslove za svako dijete sa posebnim obrazovnim potrebama. Pristup je multidisciplinaran i intersektorski, uz učešće roditelja.  Takođe, Ministarstvo prosvjete vodi evidenciju po osnovu dostavljenih obavještenja o usmjeravanju;

- u crnogorskom obrazovnom sistemu podršku inkluzivnom obrazovanju daju tri resursna centra koji pružaju značajnu pomoć u obukama nastavnika koji rade sa djecom sa teškoćama u razvoju;

-  škole za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama angažuju asistente u nastavi, kao tehničku podršku djeci i u ovom trenutku angažovano je preko 300 asistenata;

- inkluzivno obrazovanje sprovodi se kroz stručnu podršku resursnih centara, poboljšanje pristupačnosti, opremanje i samostalnu produkciju specijalizovanih individualizovanih nastavnih sredstava;

- u preko 100 obrazovno-vaspitnih ustanova prilagođen je pristup, u preko 60 ustanova prilagođen je toalet, dok u preko 10 postoji lift;

- u školama u kojima je najveći broj djece sa intelektualnim i smetnjama iz spektra autizma obezbijeđena su specijalizovana didaktička sredstva, kao i u školama u kojima uče djeca sa smetnjama vida;

- završeni su ili su u toku radovi na 30-ak objekata i to: toaleti su prilagođeni osobama sa invaliditetom u 14 škola, platforme su napravljeni u četiri škole, izvedeni su radovi na prilagođavanju četiri fakulteta, djelimično su prilagođena dva resursna centra u Podgorici i još pet objekata. Za 40 škola biće obezbijeđen osnovni IT paket za prilagođavanje, izvođenje nastave i izradu nastavnih sredstava, a kroz IPA projekat biće prilagođeno šest do osam škola;

- novina je mobilna služba organizovana pri Zavodu za školstvo koja podrazumijeva angažovanje stručnjaka za individualnu podršku djeci, savjetodavni rad sa stručnom službom škole, nastavnicima, praktično vođenje i slične aktivnosti;

- u toku je pilotiranje programa prelaska sa razredne na predmetnu nastavu koja će omogućiti bolju pripremu djeteta za veći broj nastavnika i adekvatniju realizaciju predmetnih programa, kao i programa za adolescente sa smetnjama u razvoju;

- u školama se izvode radionice “Ne diskriminaciji”, a 25. i 26. februara 2020. u pet škola u Crnoj Gori održaće sajmove na kojima će biti predstavljeni primjeri dobre prakse u oblasti nediskriminacije djece sa posebnim obrazovnim potrebama i

- ključni prepoznati izazov je i dalje prisutni medicinski model zbog čega je neophodno preći na model sa stanovišta ljudskih prava koji će omogućiti pravovremeno otkrivanje smetnje, adekvatan tretman i podršku za dijete i njegovu porodicu.  

Predstavnica Ministarstva zdravlja Senka Klikovac je saopštila da je zdravstveni sistem u Crnoj Gori zasnovan na principu jednakosti. U poslednjih godinu i po u sistemu zdravstva ostvaren je značajan napredak. Rekonstrukcijom zdravstvenih objekata i nabavkom opreme nastoje da ih prilagode licima sa invaliditetom, u mjeri mogućeg. Otvaranjem ambulanti na ruralnim područjima nastoje da zdravstveni sistem približe svim građanima.

Generalna direktorica Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda Blanka Radošević Marović je podsjetila da je Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom obuhvatio sve oblasti koje su definisane Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom, navodeći da ima prostora za dodatno usklađivanje sa Konvencijom, posebno u dijelu koji se tiče poslovne sposobnosti. Podsjetila je na Zaključak Skupštine o obavezi usklađivanja preostalog zakonodavstva sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom. Ukazala je na saradnju Ministarstva sa lokalnim samoupravama u izradi lokalnih akcionih planova za zaštitu od diskriminacije i saradnju sa nevladinom organizacijama koje se bave zaštitom lica sa invaliditetom i organizaciju brojnih edukacija u cilju podizanja svijesti o licima sa invaliditetom. Smatra da je potrebno još mnogo raditi na zapošljavanju lica sa invaliditetom i obezbjeđivanju pristupa javnim površinama i objektima. Ukazala je na važnost uključivanja osoba sa invaliditetom u javni i politički život o čemu će ove godine sprovoditi kampanju.

Direktor Resursnog centra za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” mr Željko Darmanović je saopštio da je trenutno u Resursnom centru 110 djece, 13 djece je u internatu, 32 na individualnim tretmanima, a u ranoj intervenciji, odnosno predškolskim ustanovama je 42 djece. Pet defektologa iz Centra “1. jun” je uključeno u mobilnu službu kojima su obuhvaćene Podgorica, Tuzi, Golubovci, Kolašin, Cetinje i Danilovgrad. Roditelji na osnovu rješenja komisija za usmjeravanje mogu po nekoliko dana boraviti u internatu Resursnog centra radi tretmana djece od strane stručnjaka, što se finansira od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja. Resursni centar je jedina ustanova u državi koja se bavi vaspitanjem i obrazovanjem djece sa intelektualnim smetnjama i autizmom. Imaju 22 defektologa i smatra da bi država trebalo da stipendira studente koji žele da završe taj fakultet u zemljama regiona s obzirom da u Crnoj Gori isti ne postoji. Značajan je broj djece sa ozbiljnim smetnjama iz spektra autizma sa kojima je neophodan specifičan rad, pri čemu se posebno mora voditi računa o komunikaciji sa njihovim roditeljima. Resursni centar “1. jun” se stalno razvija i daje snažnu podršku inkluzivnom obrazovanju. Zaposleni su samoinicijativno pohađali više edukacija i seminara o primjeni različitih metoda rada sa djecom sa smetnjama u razvoju. Nastoje da unaprijede inkluziju povećanjem broja stručnjaka i podrškom nastavnom kadru u redovnim obrazovnim ustanovama.

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Snežana Mijušković je uputila čestitke Odboru na okupljanju svih subjekata koji se bave ovom veoma značajnom temom. Ukazala je da je opšta ocjena da je naše zakonodavstvo u značajnoj mjeri usaglašeno sa međunarodnim dokumentima, dok je ključni izazov implementacija zakona i strateških dokumenata. Zaštitnik se intenzivno bavio ostvarivanjem inkluzivnog obrazovanja postupanjem po pritužbama roditelja/staratelja djece sa smetnjama u razvoju, neposrednim uvidom i obilaskom obrazovnih ustanova, kao i radom na pojedinačnim izvještajima. Zaštitnik zapaža da su djeca sa posebnim obrazovnim potrebama uključena u redovno obrazovanje po individualno prilagođenom programu, ali je i dalje upitan kvalitet određivanja i sprovođenja ovih programa, obezbjeđivanja uslova za sprovođenje predloženog programa, praćenje jednom određenog programa, stepen obrazovanja koje dijete zaista stiče i mogućnost nastavnika da kvalitetno održe nastavnu jedinicu. Roditelji učenika koji su usmjereni u redovan obrazovni proces po prilagođenom programu u pritužbama su ukazivali na neažurno postupanje komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama, nedostatak asistenata u nastavi, probleme u sprovođenju individualnih programa i neprilagođenost obrazovnih ustanova individualnim potrebama učenika.

Zamjenica Zaštitnika je istakla da je u fokusu njihovog interesovanja bilo obezbjeđivanje asistenata u nastavi svakom djetetu kojem je asistent predložen kao tehnička podrška od strane komisije za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama. Primijetili su da nadležne službe ne obezbjeđuju dovoljan broj asistenata u nastavi u odnosu na broj rješenja kojima su komisije predložile ovaj vid podrške. Ukoliko se sprovodi proces inkluzivnog obrazovanja u kojem komisija naloži obezbjeđivanje određenih uslova za sprovođenje nastavnog programa u skladu sa individualnim potrebama djeteta, obrazovna ustanova i nadležno Ministarstvo moraju postupiti po datom rješenju, jer se u protivnom obesmišljava rad i angažovanje komisije, a nerijetko može doći i do ugrožavanja najboljeg interesa djeteta. U situacijama kada nije moguće amgažovati asistenta u nastavi, u skladu sa rješenjem komisije, obrazovne ustanove improvizuju i na različite načine pokušavaju pronaći način da omoguće učeniku učešće u redovnom procesu obrazovanja, bilo da se roditelj angažuje kao asistent svom djetetu, bilo da se stručna pedagoško-psihološka služba dodatno angažuje ili se već angažovani asistenti dijele među više djece po nekoliko časova. Zamjenica Zaštitnika smatra da nijedno od improvizovanih rješenja nije u interesu djeteta, niti može obezbijediti kvalitetnu inkluziju.

Mišljenja je da obrazovne ustanove u Crnoj Gori još uvijek arhitektonski i prostorno nijesu prilagođene djeci sa smetnjama u razvoju koja su usljed nepristupačnosti školskih objekata uskraćena za jednak tretman i isključena iz punog učešća u obrazovnom procesu. Nužno je obezbijediti jednak pristup obrazovanju u skladu sa nacionalnim propisima i preporučenim međunarodnim standardima svakom učeniku.

Ukazala je na primjer kada su djeca – članovi učeničkog parlamenta jedne osnovne škole podnijela pritužbu koja se odnosi na nemogućnost ostvarivanja obrazovanja pod jednakim uslovima za njihova dva druga koji se kreću uz pomoć kolica i koje roditelji nose na sprat kako bi pratili kabinetsku nastavu. Škola je pokušala da pronađe rješenje uz pomoć privatnih donacija i lokalne samouprave, dok je nadležno Ministarstvo preporučilo tzv. „razumnu adaptaciju“, tj. da se nastava organizuje u prizemlju u jednoj učionici gubeći iz vida da će se na taj način učenicima uskratiti kabinetska nastava. Ministarstvo je takođe preporučilo školi da aplicira sa projektom jer su iznosi za koso-podizive rampe veoma visoki. Zaštitnik je ocijenio da je došlo do kršenja garantovanih prava djece.

Takođe, zamjenica Zaštitnika je naglasila da još uvijek postoji problem u obezbijeđivanju udžbenika i nastavnih sredstava za slijepu i slabovidu djecu.

Kada je riječ o radu komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama, iz institucije Zaštitnika su više puta ukazivali na problem nadležnosti, jer su komisije obrazovane na lokalnom nivou, a sredstva za sporvođenje inkluzije, pa i angažovanje asistenata, su u nadležnosti obrazovnih ustanova koje se finansiraju iz Budžeta Crne Gore. Dešava se da komisija za usmjeravanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama, rješenjem o usmjeravanju preporučuje školi obezbjeđivanje asistenta u nastavi i to rješenje postaje izvršno u skladu sa pravilima postupka, a mnoga takva rješenja ostanu neizvršena, jer nadležno Ministarstvo ima drugačije tumačenje potreba djeteta u konkretnim slučajevima. Nepostupanje po izvršnom rješenju ostavlja prostor roditeljima i zakonskim zastupnicima da zaštitu garantovanih prava ostvare pred sudom. Stiče se utisak da nije uspostavljena funkcionalna komunikacija i koordinacija između nadležnih komisija, obrazovnih ustanova i Ministarstva kako bi se imao uvid u potrebe djece i kako bi se problemi pravovremeno rješavali zbog čega je Zaštitnik dao preporuku koja se odnosi na uspostavljanje blagovremene i stalne komunikacije između komisije, obrazovnih ustanova i nadležnog Ministarstva.

Ocijenila je da je još uvijek prisustna nesenzibilisanost pojedinih prosvjetnih radnika prema djeci sa smetnjama u razvoju i apelovala na sprovođenje većeg broja edukacija i veću podršku nastavnicima. Takođe, ukazala je na važnost multisektorske saradnje za rani razvoj djeteta. Zaključila je da je potrebno obezbijediti da svako dijete bez obzira gdje živi u Crnoj Gori ima jednak pristup pravima, a što do sada nije obezbijeđeno.

Šef Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Osama Makavi Kogali je podsjetio da tema invaliditeta u Crnoj Gori prije par godina nije bila tema o kojoj se rado govorilo, ali se ta praksa promijenila zahvaljujući različitim kampanjama podizanja svijesti građana. Iako su predstavnici državnih institucija ostvarili značajan učinak u primjeni politika i razradi strategija i akcionih planova, ostao je još jedan broj oblasti kojima je potrebno posvetiti pažnju. Pozitivno je što u Crnoj Gori postoji određeni broj planskih dokumenata što ukazuje da je Crna Gora upoznata i svjesna šta treba raditi. Da bi se primijenilo ono što je planirano, potrebno je obezbijediti značajne resurse, na šta utiče i Skupština Crne Gore kroz svoju ulogu u raspodjeli budžetskih sredstava za prave namjene.

Smatra da implementacija planova predstavlja novu fazu rada kojoj se treba posvetiti i u Crnoj Gori, što je najveći izazov. Pored toga, potrebno je promijeniti medicinski model identifikacije invaliditeta i fokusirati se na oblasti rane edukacije i rane intervencije, jer rano djelovanje omogućava umanjenje loših uticaja po djecu sa invaliditetom. Iako su učinjeni napori na promjeni svijesti, stigmatizacija u društvu je i dalje prisutna. Neophodno je nastaviti rad na  inkluziji djece sa invaliditetom u svim aspektima svakodnevnog života. Takođe, potrebno je pronaći zajedničko rješenje, jer postoji neproporcionalan broj djece sa invaliditetom koja su obuhvaćena institucionalnim uslugama. Poznat je broj djece koja koriste institucionalne usluge, ali ne i broj onih koji nijesu obuhvaćeni ovim uslugama i nije poznato kolika je zastupljenost i veličina ovog problema u zemlji. Ocijenio je da bi bilo važno iskoristiti predstojeći popis stanovništva u Crnoj Gori i prikupiti ovakve podatke. Ne možemo napraviti napredak ako nijesmo utvrdili kome je i u kojoj mjeri potrebna pomoć. Kogali je zaključio da Crna Gora napreduje u ovom procesu i da Crna Gora može biti primjer ostatku svijeta u tome kako može da se napreduje.

Savjetnica UN za ljudska prava Anjet Lanting je podsjetila na dio preporuka koje su Crnoj Gori prethodnih godina uputili Komitet UN za prava osoba sa invaliditetom i Komitet UN za prava djeteta. Istakla je da su oba Komiteta pohvalila Crnu Goru zbog usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, kao i uvođenje regionalnih mobilnih timova koji doprinose povećanju pristupa djece inkluzivnom obrazovanju. Međutim, 2017. godine Komitet UN za prava osoba sa invaliditetom je izrazio zabrinutost, jer definicija „razumne adaptacije“ nije u skladu sa Konvencijom UN o pravima osoba sa invaliditetom. Takođe, preporuke su se odnosile na kreiranje bolje baze podataka o osobama sa invaliditetom u osnovnim i srednjim školama i na promjenu pristupa djeci sa invaliditetom sa medicinskog na model zasnovan na ljudskim pravima. Raduje je činjenica da su preduzete aktivnosti na povećanom ulaganju u edukaciju predavača, jer je i to bila jedna od preporuka oba komiteta. Ohrabrila je organe koji sprovode zakone i one koji vrše nadzor nad njihovom implementacijom da uvaže preporuke oba komiteta, kao i da se naglase ostvarena unapređenja i preostali izazovi u predstojećem srednjeročnom izvještaju Vlade Crne Gore o sprovođenju preporuka iz Univerzalnog periodičnog pregleda.

Direktorica Osnovne škole “Mileva Lajović Lalatović” Vera Božović je predstavila pozitivan primjer škole koja kvalitetno sporovodi inkluzivno obrazovanje, započeto školske 2002/2003. godine.  U prosjeku svake školske godine imaju od 16 do 20 učenika sa smetnjama u razvoju za koje su prilagođavali obrazovne programe, uslove rada, metode rada i nastavna sredstva. Prošle godine su prilagodili pristup za lica sa invaliditetom do svih učionica i kabineta. U školi je angažovano osam asistenata u nastavi, dok nastavno osoblje redovno pohađa obuke o radu sa djecom sa smetnjama u razvoju. U školi rade psiholog, pedagog i logoped koji imaju posebnu ulogu u radu sa djecom sa smetnjama u razvoju. Kabinet logopeda je opremljen savremenim aparatima. Učenicima sa smetnjama u razvoju se posvećuje posebna pažnja u cilju stvaranja pozitivne atmosfere i okruženja. Vizija škole je da postane svojesvrsni resursni centar koji bi dvodecenijskim iskustvom pomagao drugim vaspitno-obrazovnim ustanovama u Nikšiću i šire.  

Predstavnici Centra za demokratiju i ljudska prava, Saveza udruženja roditelja djece i omladine sa teškoćama u razvoju “Naša inicijativa”, Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Saveza slijepih Crne Gore i Udruženja “Zračak nade” su istakli:  

- zahvalnost Odboru za ljudska prava i slobode što je započeo proces post-zakonodavnog nadzora za navedeni Zakon, uz uvjerenje da će isto doprinijeti unapređenju položaja osoba sa invaliditetom;

- da je rad Ministarstva rada i socijalnog staranja za pohvalu, jer je u prethodne dvije godine putem projekata značajno unaprijeđen servis usluga za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju;

Međutim, zabrinjava što djeca sa smetnjama u razvoju teško ostvaruju svoja prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite koja im po Zakonu pripadaju, o čemu svjedoče podaci da je Upravni sud Crne Gore  2018. godine u oko 90% slučajeva poništio rješenja prvostepenih organa koja su bila predmet razmatranja u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, što ukazuje da se toj djeci bez razloga uskraćuju prava koja su Zakonom propisana;

- da što prije treba konstituisati Savjet za brigu o osobama sa invaliditetom, što nije realizovano duže od tri mjeseca iako je postupak predlaganja i odabira članova Savjeta - predstavnika nevladinih organizacija završen;

- da nijesu saglasni sa konstatacijom Ministarstva zdravlja da je licima sa invaliditetom zakonski obezbijeđen jednak pristup uslugama liječenja i medicinske rehabilitacije. Iako po odredbama Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom godine starosti ne mogu uslovljavati ostvarenje medicinskih usluga, u praksi se to dešava;

- da je iskustveno poznato da djeca sa teškoćama u razvoju iz ruralnih područja ne dobijaju adekvatno obrazovanje i vaspitanje, te da brojne škole još uvijek nijesu prilagođene, a prisutan je i nedostatak logopeda i fizioterapeuta,

- da od Ministarstva za ljudska i manjinska prava očekuju dodjelu sredstava prema korektnom principu kao što je bilo 2018. godine, jer je način raspodjele sredstava u 2019. izazvao brojna neslaganja nevladinih organizacija;

- da od 81 poslanika u Skupštini Crne Gore nijedan poslanik nije javno deklarisan kao osoba sa invaliditetom, a prema popisu stanovništva iz 2011. u Crnoj Gori živi oko 11% osoba sa invaliditetom. Prateći proporciju zastupljenosti u stanovništvu, u Skupštini bi trebalo biti osam poslanika sa invaliditetom;

- da je praksa inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori daleko od onoga što je definisano međunarodnim dokumentima. Postavlja se pitanje da li je Ministarstvo prosvjete razmatralo preporuke Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom i na koji način ih sprovodi, posebno u oblasti usmjeravanja djece sa invaliditetom u obrazovni proces, budući da Komitet posmatra ovaj proces kao diskriminatoran. Proces usmjeravanja se bazira na funkcionalnom modelu koji prepoznaje smetnje i manjkavosti djece, ali ne i potrebu za podrškom u obrazovanju na način koji je potreban samoj djeci. Ovakav model pristupa vodi ka segregaciji djece - većinu škola ne pohađaju djeca sa invaliditetom, već se ona pretežno usmjeravaju samo u određene škole.

Prošlogodišnjom analizom NVO ''Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore'' utvrđeno je da su to obično srednje stručne škole, a ne gimnazije, zbog čega se postavlja pitanje da li Ministarstvo prosvjete ima podatak koliko je djece sa invaliditetom u gimnazijama. Prema podacima Udruženja, šest gimnazija u Crnoj Gori pohađaju svega četiri učenika sa invaliditetom. Da li to znači da Ministarstvo smatra da djeca sa invaliditetom nemaju kapaciteta da pohađaju gimnazije? U školama gdje su većinski upisana djeca sa intelektualnim i psiho-socijalnim invaliditetom upitni su načini na koji se pruža podrška i na koji se obezbjeđuju uslovi kako bi djeca sa fizičkim ili senzornim invaliditetom mogla da pohađaju nastavu. Takođe, upitno je na koji način Ministarstvo prosvjete planira da usmjerava nadarenu djecu sa invaliditetom. Udruženje je konstatovalo da se takmičenja na kojima učestvuju nadarena djeca sa invaliditetom u Osnovnoj školi ''Olga Golović'' u Nikšiću organizuju odvojeno od takmičenja na kojima učestvuju sva druga djeca. Od oko 1.000 djece sa invaliditetom uključenih u obrazovni sistem svega 105 upiše studije na visokoobrazovnim ustanovama u Crnoj Gori;

- da je od 23 osnovne i srednje škole u Crnoj Gori koje su posjetili predstavnici UMHCG 87% u potpunosti nepristupačno osobama sa invaliditetom, a samo 13% je djelimično pristupačno;

- da je prema istraživanju IPSOS-a 72,1% ispitanika odgovorilo da je u Crnoj Gori izuzetno teško biti osoba sa invaliditetom. Prema poslednjem istraživanju CEDEM-a iz 2018. percepcija disrkiminacije osoba sa invaliditetom je veća, nego prije dvije godine.

- da osobe sa invaliditetom nijesu dovoljno edukovane o svojim pravima;

- da postoji opšti nedostatak literature iz svih oblasti obrazovanja prilagođenih licima sa invaliditetom, bilo da je u audio formi, na Brajevom pismu i sa uvećanim tekstom za djecu sa djelimičnim i potpunim oštećenjem vida i sluha. Takođe, nedostaju gestovni prevodioci i asistenti i

- da je podršku potrebno pružiti nastavnicima, a ne djeci sa invaliditetom.

Članovi Odbora za ljudska prava i slobode dr Suad Numanović, mr Branka Tanasijević, Mirsad Murić i Žana Filipović su ocijenili da je u Crnoj Gori dobar zakonodavni okvir, stvaraju se pretpostavke za dobar institucionalni okvir i svi građani Crne Gore treba da daju doprinos implementaciji Zakona i senzibilisanju javnosti prema licima sa invaliditetom. Za postizanje značajnih i vidljivih rezultata u ovoj oblasti ključna je multisektorska saradnja. Postavili su sledeća pitanja:

- Imajući u vidu da je koordinirano planiranje, saradnja u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti, kao i rana identifikacija i intervencija ključna za podršku djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim porodicama, kakva je dosadašnja saradnja nadležnih institucija i sa kojim izazovima se suočavaju?

- Da li je Ministarstvo prosvjete vršilo evaluaciju osoblja koje obavlja poslove asistenata u nastavi i da li su zadovoljni njihovim radom?

- Da li su vršene kontrolne provjere znanja lica sa invaliditetom i ocjena koje ova lica dobijaju od strane nastavnog kadra?

- Da li postoje podaci o broju djece sa invaliditetom koja u školskoj 2019/2020. pohađaju redovan sistem obrazovanja i vaspitanja?

- U kojoj mjeri djeca sa invaliditetom mogu da vrše izbor obrazovnog programa, u skladu sa njihovim mogućnostima i šta bi se u narednom periodu moglo preduzeti na tom planu?

- Imajući u vidu da se u brojnim analizama i izvještajima relevantnih međunarodnih organizacija ukazuje da djeca sa invaliditetom koja žive u udaljenim ili izolovanim lokalitetima, prvenstveno u ruralnim područjima Crne Gore imaju smanjen pristup obrazovanju i polazeći od činjenice da su Zakonom stvorene pretpostavke za takozvani „interaktivni servis podrške“ za djecu u ruralnim područjima, u koliko opština u Crnoj Gori postoje ovakvi servisi i kakvi su njihovi dosadašnji rezultati?

- Koliko zakona je do sada usklađeno sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom  UN o pravima lica sa invaliditetom, u skladu sa preporukama iz Analize usklađenosti zakonodavstva u Crnoj Gori sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom?

Predstavnica Ministarstva prosvjete Arijana Nikolić Vučinić je, podsjećajući na ograničenje sa vremenom, dala jedan  sveopšti odgovor na sve što se čulo tokom konsultativnog saslušanja, ističući iskreno da je ponosna na to što je Crna Gora uradila u oblasti inkluzivnog obrazovanja, a da li je to dovoljno- ipak se tu neće stati. Planiraju da unapređuju stanje u ovoj oblasti u skladu sa međunarodnim standardima kako bi djeca bila spremna za dalji život. Svjesni su da veliki broj objekata iz oblasti obrazovanja nije dovoljno pristupačan za lica sa invaliditetom ili nije uopšte pristupačan. Nije lako prilagoditi sve objekte ako se ima u vidu da u Crnoj Gori postoje 163 osnovne škole sa 295 područnih jedinica. Posebna pažnja se posvećuje obuci nastavnika za rad sa djecom koja pohađaju inkluzivno obrazovanje. Na zahtjev samih zaposlenih, resursni centri organizuju individualne obuke. Ministarstvo prosvjete je sprovelo analizu rada asistenata u nastavi. U saradnji sa NVO “Staze” prošle godine je sprovedena dodatna obuka asistenata koji moraju da posjeduju licencu za rad. Knjige za djecu sa oslabljenim vidom pripremaju se u resursnim centrima. Naglasila je da Ministarstvo prosvjete ne može samo da se bavi inkluzivnim obrazovanjem i da je neophodno da budu uključeni Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Ministarstvo zdravlja.  

Predstavnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava Blanka Radošević Marović je saopštila da je do sada usaglašeno 11 zakona sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom UN o pravima lica sa invaliditetom, dok su tri u postupku usaglašavanja.

Predsjednik Odbora dr Halil Duković je saopštio da u slučaju kada bi se učesnici sjednice pojedinačno izjašnjavali o položaju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, svi bi prikazali različitu sliku, jer ima onih koji smatraju da je dobro, ali i onih koji ocjenjuju da je nezadovoljavajuće. U pojedinim oblastima ostvaren je značajan napredak, dok u drugim oblastima stanje nije poboljšano. Pojedine stvari su začuđujuće. Primjera radi, u svakoj opštini postoji osnovna škola i osnovno obrazovanje je obavezno, svaka osoba sa invaliditetom do tog uzrasta se mora prepoznati, a i dalje ne postoji edidencija o broju osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Mišljenja je da u Crnoj Gori nema opštine u kojoj ne djeluje nevladina organizacija koja se bavi zaštitom prava osoba sa invaliditetom, pa i pored toga nemamo informaciju o broju osoba sa invaliditetom u našoj državi koja ima 600.000 stanovnika. U Crnoj Gori je angažovano oko 300 asistenata u nastavi i procjenjuje se da ih je malo. Potrebno je identifikovati koliko škola i domova zdravlja nije prilagođeno osobama sa invaliditetom. Jasno je da se sve škole ne mogu prilagoditi odjednom i da to treba raditi za vrijeme raspusta, ali je potrebno donijeti plan njihovog prilagođavanja i postepeno realizovati tu obavezu. Neophodno je raditi na daljoj senzibilizaciji kadra. Takođe, neophodno je utvrditi tačne brojke i podatke, kako bi se znalo šta treba raditi u narednom periodu. Iako se preduzimaju značajne aktivnosti na unapređenju stanja, uvijek će postojati kritike da u određenim oblastima nije dovoljno urađeno. Kritike saopštene na sjednici nijesu shvaćene u negativnom kontekstu, već kao obaveza za preduzimanje daljih aktivnosti u cilju rješavanja uočenih problema.

Smatra da je Skupština donijela dobre zakone i u obavezi je da prati njihovu implementaciju. Predsjednik Odbora je saglasan da osobe sa invaliditetom mogu dati najbolju ocjenu o stanju ljudskih prava osoba sa invaliditetom, zbog čega je na sjednici Odbora prisutno šest predstavnika nevladinih organizacija prepoznatih u zaštiti ljudskih prava kako bi se čulo i njihovo mišljenje. Prisutni su i predstavnici državnih institucija, ali i međunarodnih organizacija koji su naši prijatelji i koji nam daju podršku, upućuju i upozoravaju šta treba raditi. Nesporno je da je urađeno mnogo, ali se mora znati šta dalje treba raditi na šta upozorava i Evropska komisija u svim izvještajima.

Zahvalio je svim učesnicima sjednice koji su ukazali na probleme sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju na osnovu čega će se preduzimati dalje aktivnosti u ovoj oblasti, a sve na zadovoljstvo osoba sa invaliditetom kao ravnopravnih  građana Crne Gore. Na taj način se ne iskazuje milost prema osobama sa invaliditetom, već je to obaveza kako bi se osobe sa invaliditetom osjećale ravnopravno sa osobama koje nemaju invaliditet, zaključio je predsjednik Odbora. Istakao je da su ljudska prava živa materija i to je proces za koji je potrebno vrijeme. Sve informacije koje posjeduju nadležni potrebno je uvezati, jer su Skupština, Vlada, institucija Zaštitnika, nevladine i međunarodne organizacije na zajedničkom zadatku koji se tiče poboljšanja položaja lica sa invaliditetom.

Predsjednik Odbora je zamolio sve učesnike sjednice da izađu u susret istraživačima, ekspertima koji će vršiti post-zakonodavni nadzor za Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i da im ustupe informacije kojima raspolažu. Najavio je da će istraživači do kraja aprila 2020. pripremiti PLS izvještaj koji će biti predstavljen na sjednici Odbora na kojoj će biti održano kontrolno saslušanje resornih ministara na ovu temu.

Predstavnik Vestminsterske fondacije za demokratiju Ivan Radojević i istraživač Pavle Dimitrijević su iskazali zahvalnost za organizaciju konsultativnog saslušanja predstavnika resornih ministarstava, uz ocjenu da će im informacije saopštene na sjednici Odbora veoma koristiti kao polazna osnova za dalji rad na Post-zakonodavnom nadzoru o Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i značajno ubrzati njihov predstojeći rad na pripremi Izvještaja o post-zakonodavnom nadzoru za ovaj Zakon.

Na samom kraju sjednice, zaključeno je da se sačini Izvještaj sa zaključcima koji će biti dostavljen Kolegijumu predsjednika Skupštine, na upoznavanje, nadležnim organima na realizaciju, kao i svim učesnicima sjednice, radi upoznavanja.