"Uvaženi građani,

U vremenu, kada se svi suočavamo sa jednom od najvećih pošasti savremenog društva, koja nije mogla zaobići ni nas, pošasti zbog koje se strahuje ne samo za sebe već i za naše najmilije, kao predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, a i kao ljekar koji svakodnevno radi u svojoj ordinaciji, osjećam potrebu da doprinesem boljem razumijevanju ljudskih prava i sloboda u ovim ne baš lakim vremenima.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima obavezuje svaku državu da u skladu sa svojim standardom, obezbijedi svima zdravlje za sebe i za njegovu porodicu, ali isto tako svaka država je u obavezi da iskorijeni praksu koja ugrožava zdravlje svih ljudi na njenoj teritoriji.

Imajući u vidu situaciju u kojoj se svi nalazimo, kada je nažalost već jedan ljudski život izgubljen, više od 20 ima dijagnostikovan virus, a preko 5000 građana se nalazi pod zdravstvenim nadzorom, moramo razmisliti i o našem doprinosu, ili odricanju, da bi sve ovo prošli najbolje što možemo, da nam se ne bi dogodili scenariji koji su, nažalost, viđeni u našem okruženju. Ako ne za nas, onda se žrtvujmo za naše najmilije, jer ugrožavanjem sebe, prvo ugrožavamo svoje porodice, a onda i sve ostale građane.

Država je uradila sve što je moglo da se uradi i to pravovremeno i preventivno. Zdravstveni sistem radi punim kapacitetom, za sada uspješno odgovara svom zadatku, iako su zdravstveni radnici svjesni u kakvom se riziku nalaze. Mi ljekari odlično znamo da smo mi najveći rizik prije svih za naše porodice, ali ipak radimo i borimo se za dobro svih. Pomažu nam pripadnici Uprave policije i Vojske Crne Gore i oni nose dio opasnosti za sebe i za svoje najmilije.

Od građana očekujemo da nam pomognu, a najveća pomoć jeste da ostanu kod kuće ili ako moraju izaći da poštuju socijalnu distancu. Zar je to mnogo? Zar je to tako strašno?

Izdvojeni su oni koji su došli iz inostranstva i oni za koje postoji i najmanja bojazan da su bili u kontaktu sa nekim ko je zaražen CoVID-19 virusom. To su zdravi ljudi koji su preventivno izdvojeni kako bi, prije svih njihove porodice, bile sigurne, a poslije i svi građani. Ali nažalost, pojedinci su pokazali da nijesu odgovorni ni za sebe, ni za svoje porodice i to se sve češće dešava. Možda neko misli da ima pravo da ugrozi svoju porodicu, ali vas pitam ima li pravo da to radi mojoj ili bilo kojoj drugoj porodici. Ako svi ne doprinesemo da ovako neodgovorni ljudi budi primorani da se ponašaju primjereno situaciji, onda znajte da ni zdravstveni sistem neće moći puno uraditi na suzbijanju epidemije, i da nas očekuje dalje širenje virusa. U ovim teškim vremenima svaki građanin mora biti i dio zdravstvenog sistema i pomoći u identifikaciji onih koji ugrožavaju sve nas, jer jedino tako imamo šanse da iz ovoga izađemo kao pobjednici. A radovaćemo se kada sve ovo prođe, a naše porodice budu srećne i kompletne.

Zato dilema krše li se prava onih koji su u samoizolaciju objavljivanjem njihovih imena, nema mjesta u ovom trenutku, jer nije sramno biti u samoizolaciji , što je neko bio u inostranstvu ili bio u kontaktu sa nekim ko može biti inficiran. To ne znači da su oni prekršili zakon ili uradili nešto zbog čega bi trebalo da se stide. Niti su optuženi za bilo što - svako može biti potencijalno u samoizolaciji, mi ljekari za to imamo najveće šanse, a sa nama i naše porodice. Moramo shvatiti da je to jedina mjera koja štiti prije svih naše najmilije, a poslije i sve ostale. Za takav cilj vjerujem da se treba žrtvovati.

Treba samo dodati od kada su u samoizolaciji, da ne bi ljudi imali neprijatnosti kada završe karantin i samoizolaciju.

A što se tiče ljudskih prava, osnovno načelo često zaboravljamo, da koristeći svoja prava ne smijemo ugroziti prava drugih. Nemojmo dozvoliti da bilo ko ugrozi naša prava, jer je pravo na život iznad svih prava.

Zato pomognimo zdravstvenom sistemu, budimo odgovorni i strpljivi, jer jedino tako, zajedno, možemo pobijediti ovu pošast."

* * *