Regionalnu konferenciju Zapadnog Balkana “Zaštiti i poštuj- Čuvajmo ljudska prava” organizovala je Misija OEBS-a u Crnoj Gori u saradnji sa institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i Agencijom za elektronske medije.

Uvodna obraćanja na Konferenciji imali su: šefica Misije OEBS-a u Crnoj Gori Maryse Daviet, v.d. generalnog direktora Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor u Ministarstvu pravde Ibrahim Smailović, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković, direktor Agencije za elektronske medije Abaz Džafić i šef Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, Osama Makkawi Khogali.

Šefica Misije OEBS-a u Crnoj Gori je naglasila da se Konferencija organizuje povodom Međunarodnog dana prava djeteta- 20. novembra i u susret Međunarodnom danu ljudskih prava, koji se obilježava 10. decembra. Ukazala je na potrebu aktivne zaštite prava djeteta u čemu je neophodna bliska saradnja institucija i medija. Izrazila je očekivanje da će Konferencija biti samo prvi korak u preduzimanju brojnih aktivnosti državnih institucija, civilnog društva, međunarodnih organizacija i ambasada u poštovanju i zaštiti ljudskih prava.

Predstavnik Ministarstva pravde Ibrahim Smailović je podsjetio da je osnovna obaveza svake države da omogući ostvarivanje ljudskih prava svima koji su pod njenom jurisprudencijom i ukazao na važnost sudske zaštite ljudskih prava. Smatra da u borbi za obezbjeđivanjem egzistencije roditelji često nemaju vremena za sopstvenu djecu, a mediji u želji za senzacijom, takođe negativno utiču na njih. Teško je naći pravu mjeru između slobode izražavanja i njene zloupotrebe. Smailović je naglasio da je poštovanje ljudskih prava visoko na agendi crnogorske Vlade.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković je ocijenio da novinari sve češće i glasnije informišu o dječjim pravima i doprinose podizanju svijesti u ovoj oblasti. Međutim, propusti su i dalje vidljivi u kršenju prava djeteta na privatnost, na poštovanje časti i ugleda i njihovog porodičnog života. Nerijetko se dešava da novinari kada izvještavaju o događajima u kojima su akteri djeca, zaboravljaju na zakon i Kodeks koji ih obavezuje na obziran pristup i zaštitu identiteta djeteta. U instituciji Zaštitnika su zapazili da se pravo djeteta na privatnost najčešće krši tako što se u javnosti, putem medija ili na drugi način, iznose podaci o socijalnim prilikama djeteta i njegove porodice, informacije kojima se otkriva identitet djeteta, kao počinioca ili žrtve krivičnog djela ili se iznose podaci koji dijete čine prepoznatljivim i mogu naškoditi njegovoj časti, ugledu i dostojanstvu. Posebno je zabrinjavajuće što povjerljive informacije o djetetu kojima mogu raspolagati samo policija, zdravstveno osoblje i zaposleni u socijalnim službama, koji su ih dužni čuvati kao službenu i profesionalnu tajnu, dospijevaju do novinara i objavljuju se. Zaštitnik je naglasio da se to ne može opravdati interesom javnosti, jer pravo javnosti na informacije ne može biti iznad prava djeteta na zaštitu njegove privatnosti i najboljeg interesa.

 Podsjetio je da i roditelji često doprinose kršenju prava djece pružajući medijima podatke kojima žele da animiraju javnost kako bi se brže riješio problem sa kojim se suočavaju. Takođe, u kršenju prava na privatnost učestvuju i djeca, objavljujući preko društvenih mreža lične podatke i informacije. Zaštitnik je ocijenio da u medijima i dalje ima slučajeva prikazivanja djece na senzacionalistički način, posebno kad su žrtve ili izvršioci krivičnih djela ili su učesnici vršnjačkog nasilja.

Informisao je učesnike Konferencije da je institucija Zaštitnika u dosadašnjem radu i postupanju imala više reagovanja  kojima je ukazivala na štetnost informacija iznijetih u medijima, jer je njima ozbiljno narušeno pravo djeteta na privatnost. Zaštitnik je pozvao medije i sve aktere na javnoj sceni da u prvom planu uvijek imaju pravo djeteta i njegov najbolji interes.        

Direktor Agencije za elektronske medije Abaz Džafić je ukazao da je digitalizacija medija u potpunosti promijenila način njihovog korišćenja. S obzirom da dinamične promjene u društvenom i medijskom kontekstu snažno utiču na život djece i mladih potrebno je intenzivirati aktivnosti u zaštiti maloljetnika od negativnog uticaja određenih medijskih sadržaja. Apelovao je na sve medije, njihove novinare i urednike da se stalno usavršavaju, unapređuju znanja i iskustva o primjeni profesionalnih standarda, a posebno u oblasti izvještavanja o djeci. Ocijenio je da mediji mogu iskoristiti svoj potencijal da podstaknu djecu i njihove roditelje na proaktivan odnos prema uređenoj konzumaciji medijskih sadržaja koja će omogućiti djeci da budu u kontaktu sa sadržajima oslobođenim govora mržnje i predrasuda. Najavio je da planiraju aktivnosti sa ciljem podizanja nivoa medijske pismenosti i svijesti o značaju zaštite maloljetnika od negativnih uticaja određenih medijskih sadržaja.

Šef Predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Osama Makkawi Khogali je saopštio da ne postoji konkretno tijelo odgovorno za zaštitu djece u medijima, već su svi jednako odgovorni i potrebna je kolektivna posvećenost za stvaranje inkluzivnijeg i kvalitetnijeg medijskog okruženja za djecu. Saglasan je da je jačanje medijske pismenosti veoma važno, zbog čega UNICEF podržava namjeru Ministarstva prosvjete o uvođenju medijske pismenosti u nastavni plan i program osnovnih škola. Smatra da ne postoji savršen model samoregulacije. Sugerisao je da se razmišlja o inovativnim idejama, kao što je osnivanje komisije za zaštitu maloljetnika od štetnog uticaja medija. Podsjećajući na ogromnu moć medija u promociji dječjih prava, ukazao je na važnost obuke o etičkom izvještavanju o djeci. Istakao je značaj regulacije koja njeguje najbolji interes djeteta i podsjetio na Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta u kojoj se definiše da vlade treba da podstiču razvoj odgovarajućih smjernica za zaštitu djece od informacija i materijala koji su štetni.

Nakon uvodnih govora, održane su četiri panel diskusije na kojima su razmijenjena mišljenja o zaštiti djece od štetnih medijskih sadržaja i zaštiti njihove privatnosti i porodičnog života u medijima. U popodnevnim satima govorilo se o zloupotrebi djece u političkom oglašavanju i ulozi medijske pismenosti u prevenciji štetnih efekata medijskih sadržaja na djecu i maloljetnike.

U okviru prve panel diskusije na temu: “Zaštita djece od štetnih medijskih sadržaja, bezbjednost na internetu i društvenim medijima” govorili su: Asja Rokša Zubčević, rukovoditeljica Sektora za audiovizuelne usluge i međunarodnu saradnju u emitovanju Regulatorne agencije za komunikacije u Sarajevu, Sunčica Bakić, zamjenica direktora Agencije za elektronske medije u Podgorici, predstavnice Zlatnih savjetnika Zaštitnika Bojana Šolaja i Maša Vučinić i dr Đurađ Stakić, licencirani psiholog, profesor emeritus na Penn State Univerzitetu.

Asja Rokša Zupčević je saopštila da su u pripremi nove evropske direktive čiji je cilj uspostavljanje bolje regulacije medijskog sadržaja u tradicionalnim i online medijima koji su sve više u usponu. Predstavila je i primjer iz prakse kada je 5.000 građana Bosne i Hercegovine potpisalo peticiju zahtijevajući da se reality programi stave pod kontrolu, jer negativno utiču na psihički, fizički i moralni razvoj djece. Tim povodom, Agencija je zabranila emitovanje takvih sadržaja prije ponoći.   

Sunčica Bakić je ocijenila da su nove tehnologije stavile na ispit stare regulacije, jer se danas medijski sadržaji mogu gledati svuda. Danas je televizija “digitalna dadilja i treći roditelj”. Ocijenila je da institucije, civilno društvo i mediji u Crnoj Gori još uvijek ne uspijevaju da koordinisano i ciljano djeluju u zaštiti djece od štetnih medijskih sadržaja, već sprovode sporadične kampanje.

Zlatne savjetnice Zaštitnika su ukazale da su djeci dostupni mobilni telefoni, internet i različiti sadržaji, pa ih je potrebno edukovati kako bi razlikovali korisne i štetne informacije. Neprimjereni sadržaji se prikazuju u svako doba dana, a roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu. Ocijenile su da mediji mnogo više pažnje treba sa posvete promociji prava djeteta i kreiranju kvalitetnijeg i sadržajnijeg dječjeg programa i sugerisale da u kreiranju dječijih programskih sadržaja treba konsultovati djecu.

Psiholog Đurađ Stakić je govorio o socijalno-ekološkoj sistemskoj teoriji razvoja djeteta, pozitivnom razvoju mladih i intervencijama baziranim na činjenicama. S jedne strane, suočeni smo sa napretkom tehnologija, većom izloženošću djece neprimjerenim sadržajima, a sa druge strane postoji sporost naučnog istraživanja i nedostatak jasnih i djelotvornih uputstava za zaštitu djece. Rezultati istraživanja Univerziteta Jejl, američkog Nacionalnog instituta za zdravlje i kalifornijskog Zdravstvenog centra ukazali su na korelaciju između korišćenja medija i prekomjerne težine, povećanja pušenja kod adolescenata, problematičnog seksualnog ponašanja, zloupotrebe supstanci, slabijeg uspjeha u školi, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti. Međutim, nova istraživanja iz 2014. ukazuju i na pozitivne efekte video igara na djecu. Treba potencirati dobro, a minimizirati negativno djelovanje medija. Profesor Stakić je otvorio novu dilemu u vezi sa reality programima. Upitao je šta se dešava ako se emisije sa neprimjerenim sadržajem emituju poslije ponoći, a adolescenti imaju televizor u spavaćoj sobi i u kasnim satima gledaju takve sadržaje. Time se stvara novi problem – poremećaj sna djeteta.

Na temu “Zaštita privatnosti djece i porodičnog života” uvodna izlaganja imali su: Ahmed Pjano, direktor Programa Save the Children, Aleksa Ivanović, ekspert za zaštitu privatnosti i ličnih podataka, Kristina Mihailović, predsjednica Udruženja “Roditelji”, profesorica Gordana Vilović sa Fakulteta političkih nauka iz Zagreba i Marijana Bojanić, direktorica TV Vijesti.

Panelisti su saglasni da je zaštita djece zajednička obaveza i odgovornost institucija, roditelja i cjelokupnog društva. Neophodna je stalna edukacija građana kako bi se povećao stepen njihove medijske pismenosti. Novinarima i urednicima medija je sugerisano da prilikom objavljivanja određene vijesti povedu računa o zaštiti prava i interesa djeteta, odnosno da prave razliku između senzacije u novinarstvu i informacije koja je od javnog interesa. Veoma je važno čuti mišljenje djeteta o pitanjima koja ga se tiču i prilikom donošenja odluka uzeti u obzir to mišljenje. Zaključeno je da je bitno da roditelji shvate da nijesu vlasnici svoje djece. Učesnici su saglasni da su u novinarstvu ključna dva principa: istina i javnost ima pravo da zna, s tim što su naglasili da javnost nema pravo da uvijek zna sve. Takođe, bitno je zaustaviti stigmatizaciju i sekundarnu viktimizaciju djece u medijima.

U trećoj diskusiji na kojoj su razmijenjena mišljenja o korišćenju djece u političkom oglašavanju panelisti su bili: Snežana Mijušković, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Darko Ivanović, član Savjeta Agencije za elektronske medije, Davor Glavaš, međunarodni ekspert iz Zagreba i Labinot Leposhtica, predstavnik Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) iz Prištine.  

Ukazujući na postojanje magičnog trougla koji čine mediji, djeca i politički subjekti panelisti su ocijenili da ne postoji jasna regulativa koja uređuje njihov odnos i koja bi im omogućila da se nesmetano razvijaju. U Crnoj Gori jedina odredba je sadržana u Pravilniku o programskim standardima u elektronskim medijima gdje se navodi da je zabranjeno korišćenje maloljetnika u političke svrhe. Ukazano je da je korišćenje djece u političkom oglašavanju počelo 1964. godine u predizbornoj kampanji Lindon Džonsona u Sjedinjenim Američkim Državama. Od tada do danas nije uspostavljena jasna granica između manipulacije, zloupotrebe djece u političkim procesima i prava djece na aktivno učešće u političkom životu. Panelisti i ostali učesnici Konferencije su saglasni da je nedovoljna saglasnost roditelja za učešće njihove djece u političkim kampanjama. Dijete mlađe od osam godina ni na koji način ne bi trebalo da učestvuje u bilo kom obliku političkog oglašavanja i djeca se ne smiju koristiti kao rekviziti i dekoracije. Svako korišćenje djeteta u političko-markentinške svrhe treba uputiti regulatoru koji treba da ocijeni da li je riječ o dozvoljenom učešću djece ili o njihovoj zloupotrebi.

Prvi radni dan završen je panel diskusijom na temu “Uloga medijske pismenosti u sprečavanju štetnih efekata medijskih sadržaja na djecu i maloljetnike” u kojoj su izlaganja imali: dr Alban Tartari, direktor Odsjeka za medije i komunikacije Univerziteta u Tirani, Željko Rutović, direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture, Snežana Trpevska, profesorica u Školi novinarstva i odnosa sa javnošću u Skoplju i Aneta Spaić, profesorica Medijskog prava iz Podgorice.

Zajednički je ocijenjeno da je veoma važno proaktivno djelovanje društva i saradnja svih subjekata u zaštiti djece od štetnih medijskih sadržaja. Razvoj medijske pismenosti doprinijeće kritičkom razmišljanju i pravilnom čitanju medijskih sadržaja koji nam se plasiraju. Zaključeno je da ne postoji gotova jednačina za regulaciju medijskog sadržaja, ali će kvalifikovan i osposobljen građanin znati kako da se ophodi prema dostupnim medijskim sadržajima.

****

Drugi dan Konferencije bio je posvećen konceptima govora mržnje, zločina iz mržnje i ulozi krivičnog pravosuđa, nevladinih organizacija i medijskog sektora u borbi protiv zločina počinjenih iz mržnje i pružanju pomoći žrtvama.

Uvodna izlaganja imali su Angela Longo, šefica Programske kancelarije Savjeta Evrope u Podgorici i Šućko Baković, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Angela Longo je ocijenila da je rasprava o zaštiti i poštovanju ljudskih prava, sa posebnim osvrtom na koncept govora mržnje veoma važna za sve učesnike. Podsjetila je da se Evropska komisija za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) posebno bavi ovim pitanjem, prati stanje u svakoj od 47 država članica Savjeta Evrope i daje preporuke za unapređenje stanja, u cilju dostizanja uspostavljenih standarda. U ovom trenutku Savjet Evrope u Crnoj Gori i u regionu realizuje dva ključna projekta, od kojih je jedan usmjeren na jačanje pravosudne ekspertize o slobodi izražavanja i medija, a drugi na zaštitu od diskriminacije, sa posebnim fokusom na ranjive grupe. Namjera im je da ojačaju pravosudne organe u Jugo-istočnoj Evropi po pitanju promocije slobode izražavanja i njene zaštite u skladu sa standardima Savjeta Evrope. U projekat su uključeni pravosudni organi, advokati i medijski regulatori zemalja regiona, a u okviru projekta je objavljena Publikacija “Regulatorni organi za medije i govor mržnje”. U projektu koji se odnosi na zaštitu ranjivih grupa od diskriminacije, posebnu pažnju posvećuju zaštiti pripadnika LGBT populacije i promociji njihovih prava.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković smatra da se o govoru mržnje u Crnoj Gori nedovoljno raspravlja, iako je kao pojava sve više prisutan u našoj društvenoj stvarnosti. Izjave javnih ličnosti, komentari u medijima i sve veći broj web portala i foruma putem kojih je moguće izraziti svoje mišljenje, pa i ono koje promoviše nasilje, mržnju i diskriminaciju povrđuju da je ova pojava u Crnoj Gori sve prisutnija. U najširem smislu, govor mržnje se može definisati kao svaka izjava kojom se poziva i priziva nasilje, mržnja i diskriminacija protiv pojedinaca ili grupa, najčešće na osnovu njihovog ličnog svojstva. Takav govor mržnje uključuje diskriminaciju po različitim osnovima i različitim ličnim svojstvima. Govor mržnje, kao oblik diskriminacije, u Crnoj Gori definisan je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije iz 2014. Definicija u našem Zakonu je po uzoru na definicije Komiteta ministara Savjeta Evrope i na standarde Evropskog suda za ljudska prava. Javni govor mržnje mora biti sankcionisan, a Evropski sud za ljudska prava je konstatovao da govor mržnje nije dozvoljena manifestacija slobode izražavanja i da se oni koji koriste govor mržnje ne mogu zaklanjati iza člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Uspostavljanje granice između slobode izražavanja i govora mržnje uvijek postavlja pitanje koliko se može ići sa restrikcijama, a da se ne ugrozi sloboda izražavanja. Iako je govor mržnje više nego ranije prisutan u crnogorskom društvu, još uvijek nema pouzdanih podataka o ovoj pojavi, što je konstatovao i ECRI. Takođe, u evidencijama koje vode nadležni organi ne pravi se razlika između govora mržnje i nasilja motivisanog mržnjom. Jedan od glavnih problema za suzbijanje ove pojave u Crnoj Gori je nedovoljna spremnost da se dosledno sprovodi načelo vladavine prava, odnosno da se primjenjuju zakoni i afirmišu standardi ljudskih prava. Zaštitnik smatra da je  neophodno prepoznavanje ovog problema u svakom slučaju i obliku nakon čega mora uslijediti institucionalna reakcija na svaki pojedinačni ili kolektivni govor mržnje. 

Na panel diskusiji na temu “Definisanje i prepoznavanje govora mržnje- koncept, zakonodavni okvir (i primjena) i komparativni pristup u definisanju govora mržnje; građanski i krivično-pravni odgovori” izlaganja su imali: Siniša Bjeković, zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Una Bejtović, ekspertkinja za komunikacije iz Sarajeva, Đorđe Gardašević, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Stefano Valenti, predstavnik Sekretarijata Evropske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije.

Stefano Valenti je ukazao da protiv govora mržnje, kao lijek treba koristiti antigovor mržnje koji će biti argumentovan i opovrgnuti tvrdnje onih koji šire govor mržnje. Veoma je važno u kom kontekstu su izgovorene određene riječi, jer kapacitet lica koje vrši uticaj i priroda publike i medija koji se koristi imaju drugačije efekte u različitim situacijama. Podsjetio je da je ECRI u svojim izvještajima posebnu pažnju posvetio govoru mržnje i svakoj od zemalja regiona uputio određene preporuke. Crnoj Gori je, između ostalog, preporučeno da vlasti razgovaraju sa pojedinim vjerskim vođama o načinama na koje crkva može da koristi svoje moralne stavove da sprečava i suzbija govor mržnje, uključujući i onaj usmjeren protiv LGBT osoba i da obezbijedi da se njihovi predstavnici uzdrže od pogrdnih komentara. U Albaniji je potrebno osnažiti nekrivičnu odgovornost za govor mržnje, u Bosni i Hercegovini postoji problem glorifikacije ratnih zločinaca, u Makedoniji se ne primjenjuje relevantno zakonodavstvo i policijski službenici ne razumiju govor mržnje, dok u Srbiji Skupština nema kodeks ponašanja kojim bi se zabranio govor mržnje u toj instituciji.

Na drugom panelu “Slučajevi zločina počinjenih iz mržnje u regionalnom kontekstu: kažnjivost ili ne? Da li govor mržnje izaziva zločine počinjene iz mržnje“ govorili su: Aidan White, izvršni direktor Mreže za etičko novinarstvo iz Londona, Imer Mushkolaj, predsjednik Upravnog odbora Savjeta za štampu u Prištini, Milan Antonijević, predstavnik Komiteta pravnika za ljudska prava iz Beograda, Tamara Vlaškalin, savjetnica Povjerenika za zaštitu jednakosti iz Beograda i Miloš Šoškić, državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.

Aidan White, izvršni direktor Mreže za etičko novinarstvo iz Londona je podsjetio na pet principa novinarstva: tačnost informacija, nezavisnost, nepristrasnost, humanost i transparentnost i kazao  da treba razmišljati o etici novinara, uticati na njihove greške, komunikaciju zasnivati na činjenicama, a sve to u cilju borbe protiv govora mržnje. Naglasio je da moramo razlikovati lažne vijesti, sa jedne i greške u novinarstvu, sa druge strane, jer lažne vijesti su instrument za govor mržnje. Za loše novinarstvo svakako nema opravdanja, ali moramo prepoznati ulogu novinara u zaštiti ljudskih prava. Odluka o tome šta treba da se objavi ili ne, mora se ostaviti samo novinaru i u tom smislu niko mu ne smije davati sugestije, zaključio je White.

Miloš Šoškić, državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici je saopštio da se zahvaljujući OEBS-ovim edukacijama o zločinu iz mržnje u praksi približavaju stavu koji će i ubuduće koristiti na način što se mržnja kao motiv za izvršenje krivičnog djela opisuje u činjeničnom opisu. Oblici izvršenja krivičnih djela iz mržnje mogu biti verbalni i fizički, a ako adekvatno ne sankcionišemo govor mržnje, očekivano je da on preraste ili bude podstrek za krivično djelo iz mržnje koje se vrši putem nasilja. U radu se sve više rukovode Preporukom Komiteta ministara Savjeta Evrope o govoru mržnje i uzimaju u obzir praksu Evropskog suda za ljudska prava.

Na završenom panelu Konferencije na temu „Uloga NVO, krivičnog pravosuđa i medijskog sektora u borbi protiv zločina počinjenih iz mržnje i pružanju pomoći žrtvama: uloge, odgovornosti i pravni izazovi“ izlaganja su imali: Dimitrije Jovićević, predstavnik mladih u Upravnom odboru Regionalne kancelarije za saradnju mladih iz Podgorice, Snježana Ivandić-Ninković, direktorica Asocijacije za demokratske inicijative iz Sarajeva, advokat Dalibor Tomović, član Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija iz Podgorice i Francois Deleu, savjetnik za borbu protiv zločina počinjenih iz mržnje iz Kancelarije OEBS/ODIHR u Varšavi.

Panelisti su saglasni da je potrebno edukovati cjelokupno društvo o govoru mržnje, mobilisati medije, davati pozitivne primjere, boriti se protiv stereotipa, zaštiti mlade ljude i pružiti im miroljubivu okolinu kako bi postali odgovorni članovi društva. Takođe, naglašeno je da je primjena zakonodavne regulative bitan faktor u borbi protiv zločina iz mržnje.

U ime organizatora paneliste i ostale učesnike na samom kraju Konferencije pozdravili su: zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković, direktor Agencije za elektronske medije Abaz Džafić i šefica Misije OEBS-a u Crnoj Gori Maryse Daviet.

Zamjenik Zaštitnika Siniša Bjeković je naglasio da teme o kojima je bilo riječi tokom Konferencije nijesu u nadležnosti jedne institucije, već se reflektuju na cijelo društvo i zahtijevaju odgovore svih društvenih činilaca. Meta govora mržnje i zločina iz mržnje su ranjive grupe, oni koji su u nepovoljnijem položaju od ostatka zajednice, a u takav položaj dovedeni su aktima, činjenjenjem ili nečinjenjem pojedinaca ili državnih organa. Podsjećajući na izreku Marka Miljanova: “Junaštvo je braniti sebe od drugoga, a čojstvo braniti drugoga od sebe”, naglasio je da ove riječi mogu da otvore oči i pokažu put na koji način treba rješavati i problem govora mržnje. Ocijenio je da pojedine institucije djeluju aktivno, ali nemaju dovoljno kapaciteta, odnosno znanja o standardima koji prate ove pravne i društvene fenomene, dok sa druge strane, postoje institucije koje svojim pasivnim držanjem još uvijek stoje na “repu” evroatlantskih integracija, koje nas uvode u međunarodni pravni poredak koji ne poznaje pravne praznine. Učesnici su bili u prilici da čuju određene apsurde koji uslovljavaju nedostake ustavno-pravnog okvira u Crnoj Gori, a kroz diskusiju se moglo shvatiti da je neophodno harmonizovati standarde koji se primjenjuju na nacionalnom nivou, jer se ne mogu različiti standardi primjenjivati od strane sudova, Ombudsmana i drugih nadležnih institucija. Ukazano je na standarde koje baštini Evropski sud za ljudska prava, ali i na obavezu koja predstoji Crnoj Gori koja mora voditi računa o standardima koji se kreiraju na nivou Evropske unije i iste inkorporirati u svoje pravo i sudsku praksu. Naglašeno je da mediji mogu da postanu i smetnja u razvoju standarda u oblasti ljudskih prava i sloboda.  Pored toga, učesnici su podstaknuti na razmišljanje kakva je danas uloga novinara, šta znači sloboda i nezavisnost profesije, ali i kakvu odgovornost snose oni koji se tom profesijom bave. Takođe, bilo je riječi o odnosu između novinara i urednika koji ima poslednju riječ u plasiranju određenog medijskog sadržaja. Na primjerima iz Prištine i Tirane učesnici su se upoznali sa praksom i primjenom standarda u konkretnim slučajevima.

Bjeković je naglasio da je posebno zadovoljan što je čuo da se crnogorsko tužilaštvo na novi način bavi prihvatanjem standarda i njihovom neposrednom primjenom u slučajevima gonjenja počinilaca govora mržnje i zločina iz mržnje. Takođe se osvrnuo i na poslednju sesiju u kojoj su učesnici bili u prilici da čuju kako se standardi, razmišljanja i ideje primjenjuju u stvarnosti. Ukazao je na značajnu ulogu ODIHR-a u kreiranju standarda u oblasti govora i zločina iz mržnje. Saopštio je da institucija Zaštitnika, u saradnji sa HELP Programom i Centrom za edukaciju nosilaca pravosudne i tužilaške funkcije, sprovodi online kurs “Zločini iz mržnje i govor mržnje”,  čime žele pokazati da ne postoji prepreka u saradnji institucija kada žele usvojiti zajedničke standarde.

Konferenciju je zaključio porukom upućenom svima, a prvenstveno ljudima iz Bosne i Hercegovine i sa Kosova naglašavajući da su pred nama teški dani i upitao se da li opet treba dozvoliti da se predrasude, stigme i drugi vidovi iracionalnog ponašanja umiješaju u naše živote i da još jednom otvorimo Pandorinu kutiju.

Šefica Misije OEBS-a u Crnoj Gori Maryse Daviet je zahvalila svim učesnicima Konferencije, naglašavajući da su mladi budućnost ovog regiona zbog čega im treba pružiti veću podršku. Takođe, potrebno je podržati institucije koje se bave ovim važnim pitanjima. Zaključila je da porodica ima ključnu ulogu u suzbijanju govora mržnje i zločina iz mržnje, jer se ta pojava ne može suzbiti samo djelovanjem institucija i medija, već svaki pojedinac koji je stub demokratije treba da se suprostaviti takvom govoru. Naglasila je da svi treba da ulažu u mlade ljude koji su dužnost i odgovornost svakog od nas, uz uvjerenje da u svim zemljama ima više odgovornih ljudi u odnosu na one koji šire govor mržnje.