Odbor za ljudska prava i slobode je na 50. sjednici razmotrio Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je podnijela Vlada Crne Gore.
Sjednici su prisustvovali predstavnici predlagača zakona, potpredsjednik Vlade Crne Gore za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministar pravde i ministar za ljudska i manjinska prava, predstavnici vjerskih zajednica u Crnoj Gori, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, ministar kulture i 16 zainteresovanih poslanika, u skladu sa članom 55 stav 2 Poslovnika Skupštine Crne Gore. Sjednicu je pratila predstavnica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmed Zenka je saopštio da je Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica usaglašen sa najvišim međunarodnim standardima i sa preporukama Venecijanske komisije. Riječ je o veoma liberalnom Predlogu zakona koji svima u Crnoj Gori garantuje najveći stepen prava i sloboda. Ovim Predlogom zakona Vlada ispunjava svoju obavezu da na podustavnom nivou uredi ovaj veoma važan aspekt ljudskih prava modernim zakonom koji će zamijeniti Zakon iz 1977. U utvrđivanju Predloga zakona Vlada nije žurila i isti je dugo i pažljivo pripreman. Nacrt zakona je pripremljen 2015. godine i u okviru javne rasprave resorno ministarstvo je razmotrilo stotine komentara. Samo prošle godine održano je sedam okruglih stolova i nema vjerske zajednice i druge zainteresovane strane koja nije komentarisala Nacrt zakona. Osim toga, predstavnici Vlade su imali pojedinačne i iscrpne konsultacije sa svim vjerskim zajednicama i po ovim pitanjima postignut je veći stepen saglasnosti nego ikada ranije Prihvaćeni su svi predlozi vjerskih zajednica koji su bili u skladu sa međunarodnim pravnim standardima i javnim interesom. Novim Predlogom zakona po prvi put u Crnoj Gori jasno se utvrđuje dokle sežu prava i obaveze vjerskih zajednica. Takođe, na veoma liberalan način je utvrđena procedura registracije, odnosno evidencije vjerskih zajednica. Predlogom zakona se kao kulturno dobro štiti državna imovina koju koriste vjerske zajednice. Vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore koji su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine i za koje ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, kao kulturna baština Crne Gore, biće upisani kao državna svojina. Međutim, ukoliko neka vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekada ili danas važećih propisa postala vlasnik imovine, država će to priznati i poštovati. Ministar Zenka je naglasio da se odredbe Predloga zakona jednako odnose na sve vjerske zajednice.
Ministar Zenka je posebno istakao da su sve preporuke iz Mišljenja Venecijanske komisije iz juna 2019. prihvaćene i uvrštene u Predlog zakona. Između ostalog, precizirano je da djelovanje vjerskih zajednica može biti ograničeno samo ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite javne bezbjednosti, javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih, pri čemu mjera ograničenja mora biti srazmjerna ovim vrijednostima. Ostavljena je sloboda prilikom registracije vjerskih zajednica. Izričito je utvrđeno da vjerska zajednica čiji je centar u inostranstvu nema obavezu da se registruje, već slobodno odlučuje o tome da li će zahtijevati upis u registar, pri čemu neregistrovane vjerske zajednice ne mogu imati svojstvo pravnog lica. Dozvoljava se registracija svake vjerske zajednice koja ima najmanje tri punoljetna vjernika koji ne moraju biti ni državljani Crne Gore ukoliko imaju odobren stalni boravak u skladu sa zakonom. Uvode se dodatni uslovi u postupku sudske zabrane djelovanja vjerske zajednice koji se pokreće samo ako se legitimni cilj u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala, ili zaštite prava i sloboda drugih, nije mogao postići blažim mjerama ograničenja. Izričito se propisuje mogućnost finansiranja vjerskih zajednica iz državnog budžeta i budžeta lokalne samouprave. Nedvosmisleno se utvrđuje da će svako sporenje u vezi vlasništva nad vjerskom imovinom biti rješavano pred nadležnim sudom, kao i svaki drugi imovinski spor u skladu sa važećim zakonima u Crnoj Gori. Ministar Zenka je zaključio da je riječ o savremenom i veoma liberalnom Predlogu zakona, koji svima u Crnoj Gori garantuje značajno viši stepen prava i sloboda od onih propisanih važećim Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977.
Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović, predstavnik Crnogorsko primorske mitropolije je saopštio da je sjednica Odbora za ljudska prava i slobode jedini skup ovakve vrste održan u poslednjih 20 godina, gdje je državni organ institucionalno i javno pozvao zainteresovane vjerske zajednice na razgovor. Podsjetio je da je Evropska komisija preporučila da se vodi istinski dijalog sa subjektima kojih se ovo pitanje tiče, pri tom misleći na otvoren, inkluzivan dijalog, uz poštovanje transparentnosti, a ne na tajne sastanke iza zatvorenih vrata i na separatne sastanke predstavnika državnih organa sa pojedinim crkvama i vjerskim zajednicama. Saopštio je da je tokom ove godine održan samo jedan sastanak predstavnika Vlade i Srpske pravoslavne crkve na kojem se razgovaralo o ovom Predlogu zakona. Podsjetio je da je Vlada 5. decembra 2019. utvrdila Predlog zakona i da su oni dostavili primjedbe na 92 strane na koje nijesu dobili odgovore. Saopštio je da se sve dešava u atmosferi kada su druge crkve i vjerske zajednice potpisale temeljni ugovor sa Vladom Crne Gore, dok Srpska pravoslavna crkva nije, iako je 20. aprila 2012. sama uputila predlog ugovora Vladi. Osvrnuo se na tekst koji je Vlada objavila 22. decembra 2019. navodeći da se istim obmanjuje javnost u mnogim segmentima. Odbacio je optužbe iz Vlade da su oni bili protiv dijaloga. Mišljenja je da primjedbe i preporuke Venecijanske komisije nijesu adekvatno inkorporirane u ovaj Predlog zakona, iako je dato 36 suštinskih primjedbi. Nije ispoštovana preporuka o inkluzivnom, otvorenom i institucionalnom dijalogu. Smatra da Predlog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom i jedinstvenim pravnim poretkom Crne Gore zbog diskriminatorskih odredbi na koje su ukazali u primjedbama dostavljenim Vladi. Takođe, smatra da je kroz radikalne i brojne odredbe Predloga zakona suženo pravo na slobodu vjeroispovijesti u kolektivnom aspektu, a radikalno zadiranje u svojinska prava crkve je suprotno članu 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, Ustavu Crne Gore, Zakonu o svojinsko pravnim odnosima, kao i Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i ostalim pravno važećim aktima, među kojima je Zakon o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. Naglasio je da Mitropolija crnogorsko primorska i druge eparhije Srpske pravoslavne crkve predlažu da se ne žuri sa ovakvim pravno neodrživim, neustavnim i diskriminatornim Predlogom zakona, već u dijalogu treba nastaviti sa donošenjem novog Predloga zakona usklađenog sa pravnim sistemom države, međunarodno pravnim aktima i Mišljenjem Venecijanske komisije koji bi se mogao utvrditi za šest mjeseci.
Episkop nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris Bojović je istakao da su Crnogorska pravoslavna crkva i njeni vjernici diskriminisani po osnovu nacionalne crkvene pripadnosti i da im se onemogućava da služe u crkvama i manastirima koje su napravili njihovi preci i država Crna Gora. Naveo je da im je uskraćeno pravo ispovijedanja vjere i nacionalne pripadnosti, kao i da budu upisani u knjige krštenih u crkvama i manastirima. Sprska pravoslavna crkva je jedina crkva u Crnoj Gori koja nije registrovana po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine, već je registrovana u Republici Srbiji. Predloženim zakonom stvara se pravni osnov za rješenje crkvenog imovinskog pitanja, na način da se nezakonito prepisana imovina na Beogradsku patrijaršiju, Mitropoliju i na sveštena lica vrati državi Crnoj Gori. Zaključio je da Crnogorska pravoslavna crkva u potpunosti podržava Predlog zakona.
Sekretar Islamske zajednice u Crnoj Gori Fuad Čekić je ukazao da vjerske zajednice u Crnoj Gori nemaju adekvatno uređen pravni status. Na sugestiju Islamske zajednice Predlogom zakona uređeno je evidentiranje vjerskih zajednica bez potrebe za donošenjem Odluke o osnivanju, čime se omogućava potvrda kontinuiteta trajanja vjerskih zajednica. Islamska zajednica je potpisivanjem Temeljnog ugovora sa Vladom Crne Gore riješila pitanje imovine, a sklapanje ugovora kao rješenje imovinskog ili drugih pitanja od zajedničkog interesa je prepoznato članom 10 Predloga zakona. Pitanje poreskog oslobađanja je potrebno jasno definisati, kao što su to uredile države u regionu, da ne bi dolazilo do eventualnih zloupotreba. Tri vrste djelovanja Islamske zajednice (vjersko djelovanje, karitativne aktivnosti i obrazovanje) je neophodno detaljnije definisati Predlogom zakona. Poželjno bi bilo da se u Predlog zakon uvrsti sahrana kao vjerski obred van vjerskih objekata koji se vrši na zahtjev građana, a koji nema obavezu prijavljivanja organu državne uprave nadležnom za unutrašnje poslove.
Kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati smatra da je Predlog zakona unaprijeđen u odnosu na tekst Nacrta, ali još uvijek postoje određena pitanja o kojima bi trebalo raspravljati. Smatra da Predlogom zakona:
- pitanje prigovora savjesti nije dovoljno definisano i nije u skladu sa međunarodnim etičkim kodeksom,
- pitanje vlasništva crkvene imovine treba rješavati posebnim zakonskim rješenjem (lex specialis), kako bi se rasteretilo pitanje slobode vjeroispovjesti. Takođe, pitanje vlasništva i brige o kulturnim dobrima nije dovoljno definisano,
- vjerskim zajednicama je onemogućeno formiranje osnovnih škola, što ne predstavlja savremeno zakonsko rješenje.
Zaključio je da je neophodno nastaviti konstruktivni dijalog radi pronalaska rješenja koje će u većoj mjeri biti prihvatljivo za sve.
Predsjednik Jevrejske zajednice Đorđe Raičević je podsjetio da su 2012. potpisali ugovor sa Vladom Crne Gore u kome su definisana osnovna prava Jevrejske zajednice i njen odnos sa Vladom i državom Crnom Gorom. Prema važećem Zakonu iz 1977. položaj vjerskih zajednica i njihova registracija nijesu u skladu sa međunarodnim standardima, jer sama registracija u Ministarstvu unutrašnjih poslova negativno djeluje kako na osnivače, tako i na članstvo vjerskih zajednica. Mišljenja je da je u ovom Predlogu zakona trebalo preciznije regulisati prava vjerskih zajednica u okviru poreskog sistema. Kada je u pitanju imovina vjerskih zajednica, smatra da bi to trebalo riješiti posebnim zakonom ili podzakonskim aktom.
Potpredsjednik Vlade i ministar pravde Zoran Pažin je saopštio da ne bi sa omalovažavanjem govorio o korisnom dijalogu između Srpske pravoslavne crkve i Vlade, niti bi umanjivao njegov značaj zbog činjenice da je jednim dijelom vođen iza zatvorenih vrata. Saopštio je da je jedan broj stavova Mitropolije crnogorsko primorske na njegovu sugestiju uvršten u ovu verziju Predloga zakona. Kada je riječ o načinu na koji je uknjižena Srpska pravoslavna crkva u katastar devedesetih godina, naglasio je da od toga ne treba praviti mistifikaciju. Ne samo u ovom pravnom sistemu, nego i pravnim sistemima od ranije, da bi neko mogao da se poziva na svoje pravo svojine, koje djeluje erga omnes prema svima, radi se o apsolutnom pravu, moraju kumulativno biti ispunjena dva uslova. Jedan uslov je postojanje punovažnog pravnog osnova justus titulus, što može biti neki ugovor o kupoprodaji, ugovor o poklonu, akt nasleđivanja, neka odluka državnog organa ili sudska odluka. Pored toga, mora biti ispunjen i drugi uslov koji se tiče upisa u katastar nepokretnosti. Ako izostaje jedan od ova dva kumulativna uslova onda pravni poredak mora otvoriti pitanje pravne valjanosti takvog upisa. Potpredsjednik Pažin je istakao da ne postoji nikakva loša namjera, posebno ne prema jednoj bilo kojoj vjerskoj zajednici u ovom konkretnom slučaju, prema crkvi. Nego postoji potreba za pravnom sigurnošću, to je ustavna obaveza Vlade na koju Vlada mora da istraje. Pravna sigurnost je najvažniji aspekt vladavine prava. Zahvalio se svima onima koji su primijetili da sada u katastru imamo jednu vrstu haosa, da taj haos ne može ostati ako želimo da napredujemo.
Istakao je da je ovo Predlog zakona o ljudskim pravima i kada se liše priče o političkim ideologijama i istoriji i raspravu svedu na priču o ljudskim pravima svima će biti lakše da se dođe do najboljih rješenja, što je i namjera Vlade, odnosno da se dođe do najšire moguće saglasnosti, kako se navodi u preporukama Venecijanske komisije.
Potpredsjednik Pažin je saopštio da je registracija vjerskih zajednica pitanje pravnog subjektiviteta. Nije moguće postojanje pravnih lica bez upisa u odgovarajući pravni registar. Ne može da razumije zašto Srpska pravoslavna crkva godinama ne želi da bude upisana u javne registre. Stvar je slobodno izražene volje svake vjerske zajednice da li će to zatražiti ili ne, s tim što one vjerske zajednice koje su već sada evidentirane u odgovarajućim javnim knjigama nastavljaju svoj pravni život na način što se bez daljih formalnosti prenosi njihov pravni status u odgovarajuću evidenciju. One vjerske zajednice koje to ne žele, ipak mogu naknadno da iskažu svoju potrebu za registraciju. Istakao je da je to najliberalniji mogući pristup ovom pitanju. Naglasio je da je veoma pažljivo pročitao 92 stranice prigovora Mitropolije crnogorsko-primorske i da se samo mali dio primjedbi odnosi na preporuke Venecijanske komisije, ističući da su primjedbe koje se odnose na preporuke Venecijanske komisije u najvećem dijelu uvrštene u tekst inoviranog Predloga zakona.
U vezi sa poreskim pitanjima, potpredsjednik Pažin je saopštio da ovaj Predlog zakona ne može da bude prenormiran, jer se istim uređuju ljudska prava, dok se poreska prava uređuju poreskim zakonima. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u saradnji sa drugim državnim organima, prvenstveno Poreskom upravom spremno je da nastavi dijalog sa vjerskim zajednicama o načinu regulisanja ovih pitanja.
Kada su u pitanju vjerske škole, svi nivoi obrazovanja su tretirani ovim Predlogom zakona, osim osnovnih škola. Venecijanska komisija je sugerisala da se ovo pitanje razmotri rekavši da razumije ukoliko postoji potreba u Crnoj Gori da se u ovoj fazi društvenog razvoja ne ulazi u osnivanje osnovnih škola od strane vjerskih zajednica. Stav Vlade Crne Gore je da u toj fazi i šestogodišnjem uzrastu djeca ne treba da budu dijeljena, već svi zajedno treba da pohađaju državne osnovne škole, jer je osnovna škola po Ustavu Crne Gore obavezna. U vezi sa lex specialisom za imovinska pitanja, saopštio je da u pravnom sistemu već postoji Zakon o svojinsko pravnim odnosima koji u značajnoj mjeri uređuje pitanja stvarnih prava, među njima i svojine, dok se ovim Predlogom zakona prepoznaje samo jedna nedorečenost našeg pravnog sistema za imovinu vjerskih zajednica do 1918. godine, što je odraz specifičnih istorijskih okolnosti prisutnih u Crnoj Gori u prethodnih 100 godina. Povodom primjedbe Jevrejske zajednice da je u praksi bilo primjera da je jedan čovjek osnivač više vjerskih zajednica, Pažin je ocijenio da je to očigledno neka vrsta zloupotrebe koja je do sada bila prisutna i ocijenio da je to više administrativno, nego pitanje ljudskih prava i sloboda.
Potpredsjednik Pažin je naglasio da Vlada ni sada ne „bježi“ od dijaloga. I kada se zakon usvoji, kakav god bio njegov sadržaj- biće potrebno razgovarati. „To je taj otvoreni i kontinuirani dijalog koji pominje i Venecijanska komisija. Spremni smo na taj dijalog“ – zaključio je potpredsjednik Vlade Zoran Pažin.
Članica Odbora Žana Filipović je ocijenila da je Vlada odgovorno i temeljno pristupila pripremi normativnog akta kojim će se regulisati sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti imajući u vidu da je ta sloboda jedno od temelja demokratskog društva i svjesna značaja koje ovo pitanje ima u svim savremenim modernim demokratskim političkim zajednicama. Ovaj proces traje pet godina i Predlog zakona je urađen na bazi Nacrta zakona iz 2015. Predlog zakona je u Programu rada Vlade za 2019. tako da se nije odjednom našao u Skupštini. U pripremi Predloga zakona postojala je Radna grupa koja je formirana 2014. godine, ekspertski tim formiran je 2015. godine i rađeno je na unapređenju teksta Predloga zakona kako bi se postigao konsenzus. Predlog zakona je nastavak crnogorske pravne tradicije u ovoj oblasti i isti prepoznaje državu Crnu Goru kao neutralnog i nepristrasnog garanta prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, a kroz odnos države i pojedinca potvrđuje se građanska matrica crnogorskog društva.
Poslanik Dragutin Papović je saopštio da na ovaj Predlog zakona niko iz međunarodne stručne javnosti nema nijednu relevantnu primjedbu. Većina vjerskih zajednica ga prihvata, uz određene sugestije i kritike. Istakao je da Predlog zakona predstavlja početak novog poglavlja odnosa između države i vjerskih zajednica naglašavajući da Crna Gora ni prema jednoj vjerskoj zajednici nema naglašeno afirmativan ili negativan stav, jer su sve vjerske zajednice imale pravo da sklope ugovor sa državom. Ugovori su sklopljeni sa vjerskim zajednicama koje se priznale kontinuitet, odnosno pravni subjektivitet države Crne Gore i koje su se evidentirale u skladu sa važećim Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. Upoznao je sa ključnim odredbama ugovora potpisanih između Vlade Crne Gore i Svete stolice, Islamske zajednice i Jevrejske zajednice. Istakao je da Srpska pravoslavna crkva nije prihvatila potpisivanje sličnog ugovora, a kada je poslala Vladi predlog ugovora u nazivu dokumenta je navela Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, iako u pravnom sistemu Crne Gore institucija pod tim nazivom ne postoji. Tražili su da država prizna da Srpska pravoslavna crkva postoji u Crnoj Gori od 1219. što nije tačno, jer ni u Srbiji nemaju priznanje od 1219.
Poslanica Daliborka Pejović je saopštila da su građani Crne Gore pod tenzijom ovih dana iako nijesu ni pročitali Predlog zakona. Uporno se tvrdi nešto što nije propisano Predlogom zakona. Naglasila je da ovaj Predlog zakona ne dijeli, niti će proizvesti bezbjednosne posledice. Zamolila je da se niko ne igra sa takvim vokabularom i porukama, jer je bilo mnogo težih situacija iz kojih se, na zadovoljstvo svih građana Crne Gore, izašlo na miran način. Smatra da će ovaj zakon donijeti pravnu sigurnost i pravnu jednakost.
Članovi Odbora dr Suad Numanović, Mirsad Murić i poslanica Aleksandra Vuković, koja je učestvovala na sjednici u skladu sa članom 55 stav 2 Poslovnika Skupštine, su istakli:
- nakon obnove crnogorske nezavisnosti 2006. nametnula se potreba donošenja novog zakona o slobodi vjeroispovjesti kojim se upostavlja vjerska tolerancija, koja je prvi put u Crnoj Gori promovisana Zakonikom Knjaza Danila iz 1855. godine;
- Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica je iz korpusa osnovnih ljudskih prava i njime se garantuju najbolja rješenja u ovoj oblasti;
- Predlog zakona garantuje svakom građaninu Crne Gore da pripada ili ne pripada nekoj vjerskoj zajednici i odnosi se na sve vjerske zajednice, čime se stvara najpovoljniji ambijent za nesmetano duhovno djelovanje svih vjerskih zajednica;
- suština Predloga zakona je rješavanje brojnih pitanja koji se tiču izgradnje, adaptacije vjerskih objekata, vjerskog obrazovanja, medija i pitanja koja se odnose na pomoć vjerskim zajednicama od strane države;
- Predlogom zakona se čuva i unapređuje međuvjerski sklad u Crnoj Gori koji je uspostavljen još od Berlinskog kongresa 1878. godine s obzirom da Crna Gora prepoznaje nacionalnu i vjersku različitost kao civilizacijski potencijal;
- Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica treba da osigura zaštitu vjerskih objekata koji predstavljaju kulturno dobro od dalje devastacije i uništenja.
Poslanici Slaven Radunović i Milutin Đukanović, koji su kao zainteresovani poslanici učestovali u skladu sa članom 55 stav 2 Poslovnika Skupštine i član Odbora dr Budimir Aleksić su ukazali na sledeće:
- Temeljni ugovor nije potpisan jedino sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom, čime se diskriminiše kanonski priznata pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Odredba o prikladnom ranom obavještavanju Vlade o izboru novih poglavara nije mogla biti prihvaćena zbog nepovjerenja Srpske pravoslavne crkve prema vrhu vlasti u Crnoj Gori;
- Predlog zakona ima loše namjere, jer se njime namjerava ''pljačkanje'' i ''otimanje'' crkvene imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, protivno svim međunarodnim pravima. Utvrđivanje vlasništva državne imovine na način koji je definisan Predlogom zakona predstavlja izuzetno loše rješenje.
- Predlog zakona ima za cilj da zaokruži utvrđivanje crnogorskog kulturnog, državnog i nacionalnog identiteta formiranjem Crnogorske autokefalne crkve. Paradoks je da građanska partija u partijskom programu ima za cilj obnavljanje crkve.
- Predlogom zakona se uređuju neteistička i ateistička uvjerenja i nije primjereno da ta pitanja budu sadržana u istom Predlogu zakona kojim se uređuje pravni položaj vjerskih zajednica.
- Izražena je značajna zabrinutost bezbjedonosnom situacijom u Crnoj Gori, zbog problema koji bi mogli da nastanu usvajanjem Predloga zakona u Skupštini, kao i eventualnom primjenom odredbi zakona.
- Moderna pravna teorija je zasnovana na stanovištu da je srednjovjekovno regulisanje odnosa između crkve i vjerskih zajednica sa državom okončano 1779. godine kada je donijet Zakon o religijskim slobodama Virdžinije, čiji je autor Tomas Džeferson. U tom Zakonu se navodi da nijedan čovjek neće „patiti ili biti maltretiran” zbog svog religijskog uvjerenja. Predlog zakona u odnosu na ovaj pravni standard ima srednjovjekovni karakter i podstiče diskriminaciju čitave jedne vjerske zajednice.
- U pravoslavnom svijetu postoje jasna kanonska pravila o tome ko može činiti pravoslavnu crkvu. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je jedina nezavisna kanonski priznata organizacija nad kojom vladajuća koalicija nema uticaja. 72% ukupne populacije u Crnoj Gori je pravoslavne vjeroispovjesti, od čega preko 90% podržava Srpsku pravoslavnu crkvu.
- Kontinuitet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori ima Mitropolija crnogorsko-primorska. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je uvjek bila dio Srpske pravoslavne crkve, do momenta prestanka postojanja Pećke patrijaršije. Nakon ukidanja Pećke patrijaršije čekao se pogodan trenutak za ponovno ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve.
- Mitropolija crnogorsko-primorska je mnogo učinila za obnavljanje pravoslavnih crkava u Crnoj Gori.
- Primijetna je konstantna medijska hajka na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, koja se često nepravedno optužuje da je faktor destabilizacije države.
- Ni u jednoj bivšoj državi Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije nije primijenjena konfiskacija crkvene imovine, kao što se to u Crnoj Gori planira Predlogom zakona.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore mr Siniša Bjeković je saopštio da su na poziv Mitropolije crnogorsko primorske bili jedini državni organ koji je učestvovao u raspravi o Predlogu zakona koju je organizovala Mitropolija crnogorsko primorska. Dio preporuka Venecijanske komisije je možda bio i posledica intervencije institucije Ombudsmana. U prvom talasu priče o potrebi donošenja ovog zakona, stav Ombudsmana je bio da se donesu dva zakona. Naglasio je da ne želi da se miješa u kanonske standarde i norme i da pravo ljudskih prava ne poznaje kanonske i nekanonske crkve. Bilo je nekoliko napomena i oštrih reakcija institucije Zaštitnika na Predlog zakona kada je u pitanju postupak lišenja imovine postojećih vlasnika crkvene imovine. Izbjegava se istaći da crkvena imovina u dužem vremenskom periodu nije uvijek bila vlasništvo jednog titulara. Ombudsman Siniša Bjeković je poručio da država ima pravo da zakonom uredi pitanje imovine. U ovom trenutku postoji političko opredjeljenje Vlade da se zakonom mijenja vlasnička struktura u konkretnom slučaju. Sa stanovišta vladavine prava, zakon kao takav može donijeti promjenu vlasnika imovine, a postupak u kome se dokazivanje vrši mora biti potpuno pravičan i svi elementi postupka se moraju ispoštovati, što je ukazala i Venecijanska komisija, nakon čega je uslijedila revizija stava Vlade koja je potvrdila da se dokazni postupak u svemu mora izvesti po pravilima upravnog postupka, odnosno upravnog spora i druge vrste parničnog postupka, u konkretnom slučaju supsidijarne norme. Zaštitnik je najavio da će institucija Zaštitnika pažljivo pratiti način na koji se ta zakonska norma sprovodi u djelo. Naglasio je da mu današnja diskusija na sjednici Odbora vraća nadu u dijalog, jer je bila vrlo dostojanstvena, kao i skup koji je prije dva dana održan u Nikšiću.
Potpredsjednik Vlade Crne Gore Zoran Pažin je podsjetio na dio stava Venecijanske komisije u kojem se navodi: „Što se tiče važnog pitanja imovine vjerskih zajednica Venecijanska komisija razumije zabrinutost crnogorskih vlasti u pogledu uvođenja pravne sigurnosti i rješavanja pitanja moguće nezakonite/zloupotrebom izvršene, registracije na ime vjerskih zajednica iz 1990-ih godina niza vjerskih objekata koji mogu biti dio kulturne baštine Crne Gore. Tim prije zato što država prema članu 78 Ustava ima dužnost da štiti prirodnu i kulturnu baštinu zemlje. Venecijanska komisija pozdravlja u tom pogledu to što se rješenja predložena u ovom Nacrtu zakona oslanjaju na dugogodišnje pravne principe crnogorskog pravnog poretka i ne zasnivaju se na ad-hoc pravilima specifičnim za ovu situaciju“.
Potpredsjednik Pažin je naglasio da ovaj Predlog zakona otvara mogućnost zaštite na čak šest pravnih nivoa: u spornim situacijama vodiće se upravni postupak, nakon toga postoji mogućnost žalbe u drugom stepenu, nakon čega je moguće pokrenuti upravni spor, dok je poslije toga moguće vanrednim pravnim sredstvima otvoriti postupak pred Vrhovnim sudom, a nakon toga moguće je podnijeti ustavnu žalbu Ustavnom sudu. Kada se iscrpe svi djelotvorni ljekovi koje poznaje naš pravni sistem, moguće se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava. Dakle, obezbjeđuje se najviši stepen garancija pravne sigurnosti svakom pravnom subjektu koji se osjeti ugrožen bilo kojom odredbom ovog zakona, zaključio je potpredsjednik Vlade i ministar pravde Zoran Pažin.
Nakon petosatne rasprave, Odbor je jednoglasno, sa šest glasova „za“, podržao Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica i predložio Skupštini da ga usvoji sa četiri Amandmana Odbora sa kojima se saglasio predstavnik predlagača.
